|
Piše
prof. dr. Nedjeljko Kujundžić
|
Hoće
li Bush prihvatiti granice Jalte ?
«Pod vodstvom Clintona Amerika je
ostvarila velike dugove i zapala u recesiju jer su nerazvijene
zemlje zadužene do te mjere da više ništa ne mogu kupovati. No,
najveće troškove je Amerika imala u vojnim izdacima, jer je igrala
ulogu svjetskog žandara. Clinton je intervenirao u više od 50
kriznih žarišta»
Buch je na
ovim proteklim izborima nastupio
otrežnjavajuće s parolom "Ne smijemo dopustiti da Amerika doživi
drugi Vijetnam". I to su birači dobro prepoznali. Nasuprot
intervencionističkom rastrošnosti Bush je ponudio i paletu drugih
važnih aktivnosti. Da bi smanjio prevelike troškove zemlje, on je
kao republikanac naglasio da se Amerika treba više baviti sama
sobom i standardom svojim građana. Ispovijedajući tako poznatu
krilaticu "Amerika Amerikancima", Bush je takvim svojim
jednostavnim i prihvatljivim ponudama osvojio birače i pobijedio.
Slijedom
svoga programa Bush će povlačiti brojne američke trupe s raznih
područja gdje su oni djelovali i zavodili protekorate, ali bez
gospodarskih učinaka. Ta nova politika će ružno napraviti i
zaokret u BiH i drugim zemljama Balkana. Dok je Clinton svim silama
nastojao osvojiti Srbiju, pridobiti Bugarsku itd. da bi se što više
približio granicama Rusije, Bush će, vjerojatno, prihvatiti
granice Jalte, što mu Rusija i jamči.
Bushova
doktrina u BiH i Hrvatskoj
Kao prvo i
posve sigurno, nova američka administracija će
manje
pritiskati Hrvate i nastojati pronaći efikasan model njihovih
odnosa s Bošnjacima na bazi entitetskog modela, jer se sadašnji
model multikulti lažnog suživota nije pokazao uspješnim, što se
vidjelo i po rezultatima prošlih izbora u BiH. Međunarodni
komesari u protektoratu BiH su tako pokazali da ne mare ni za
demokraciju, a posve su zanemarili prava naroda. Naime, oni su
Hrvatima bezrazložno oduzeli više od desetak poslaničkih
mandata, što je suprotno općem demokratskom načelu "Vox
populi, vox Dei", jer nitko ne može volju naroda silom kršiti,
ako ne želi negirati samo demokraciju i zagovaranje terora.
Promjene će
se zatim osjetiti i u ponašanju Haaškog suda, koji također sve više
postaje sredstvo za progon Hrvata, dok se one koji su započeli
genocidni rat i prouzročili više stotina tisuća mrtvih i
prognanih ne dovodi u Haag. Čak se te zločince i ne traži s
urgencijom. Kao što je poznato, to je činjeno samo zbog
pridobivanja Srbije u okrilje Zapada, a radi daljeg prodora do
granica Rusije. Međutim, Clinton takvom politikom nije dobio ništa.
Čak je postigao da se ugasi i vjera naroda i država u američku
demokraciju, jer je danas negativan odnos svijeta prema
neokolonijalizmu Clintona dosegao najveću razinu od 1945.
Bush zato
treba sve te teške nedostatke ispraviti, brzo i efikasno, ako želi
vratiti ugled Amerike u svijetu.
Na tom
imperativu analitičari zato s pravom tumače i obrat od sadašnje
kolonijalitičke politike prema Hrvatskoj i BiH G. Busha. Nedavno je
čak i islamski poglavar u Hrvatskoj Šefko Omerbašić pisao o nužnosti
što efikasnijeg spajanja Hrvatske i BiH, a s početkom godine zaživio
je nedavno potpisan ugovor o slobodnoj trgovini te dvije zemlje.
Jesu li ovo naznake nove politike, koju će Bushova administracija
dalje poticati, vidjet ćemo vrlo brzo.
Kako riješiti
krizu?
Koje opcije
ima Bush na ovim područjima?
Ako Amerika
odustane od proširivanje svoje zone na Srbiju i dalje na istok,
onda ona mora nužno utvrditi svoje jaltske granice koje su ujedno i
granice svjetova i civilizacija, jer je ta granica na Drini bila
uspostavljena još 395. od Teodozija, zatim se učvrstila nakon
crkvenog raskola 1054, i dalje stalno potvrdivala u raznim
povijesnim epohama. Dalje, ako Amerika povuče znatan dio svojih
trupa (ili sve), tada je nužno naći i osposobiti jedan regionalni
blok koji je u stanju čuvati mir na Balkanu. U toj je konstelaciji
Hrvatska, jedini ozbiljan čimbenik, jer ima svoju vojsku koja
je u stanju odvratiti sve vrste agresije protiv Hrvatske i Zapada.
U kontekstu
toga zaokreta i BiH će se svrstati u obranu zapadnih interesa,
jer ona ne može ostvariti svoju cjelovitu državu ni na jedan drugi
način. Posebno je
nemoguće
Republiku Srpsku privesti za pregovarački stol i uključiti u
sustav BiH državne politike. Što se pak tiče reguliranja položaja
Hrvata u BiH, tu su moguće dvije opcije: podjela države na kantone
ili stvaranje konfederacije s Hrvatskom. Podjelom države na
kantone s većinskim nacionalnim stanovništvom konačno bi se riješio
sukob između naroda u BiH, jer bi svaki narod u svome kantonu
upravljao u svim poslovima, osim rješavanja općih državnih poslova
u vanjskim poslovima, vojsci itd. Na taj način bi prestali svi
sporovi, jer bi svaki narod bio prinuđen oslanjati se na samoga
sebe i vlastiti rad. Što se pak tiče druge opcije, ona je takoder
realna i korisna za obje države, jer nijednoj državi ne poništava
državnost, a omogućuje plodnu suradnju. Kako su gospodarstva
Hrvatske i BiH komplementarna, i ta suradnja će koristiti objema
stranama.
Povlačenje
USA Army
Da zaključimo:
ako postoji dobra volja, uz razumijevanje nove američke
administracije, tada je moguće ostvariti obranu zapadnog Balkana i
bez uplitanja velikih vojnih snaga SAD-a. Kad smo već ranije
istaknuli sintagmu "Bushov nužni obrat" pri tom smo
mislili da će američki interesi kao i interesi Zapada biti zaštićeniji
angažiranjem efektiva Hrvatske, BiH i Albanije uz mogućnost i Crne
Gore (ako ona tako odluči), nego zadržavanjem međunarodnih trupa
na ovome kriznom području beskrajno dugo.
Opcija koja
se naslućuje na osnovi općih izjava novog predsjednika Busha ima
velike izglede, i to na korist zainteresiranih naroda kao i na
korist SAD, jer ova opcija smanjuje ukupne američke izdatke i vojne
efektive, što žele i američki građani.
|