USTAVNI ASPEKTI SIGURNOSTI I OBRANE ŠVICARSKE

Nakana moje prezentacije jeste iznošenje raspodjele dužnosti izmedu federacije i županija u Švicarskoj o pitanju sigurnosti i obrane, te ukazivanje na temeljne karakteristike švicarskog sustava sigurnosti. Posebice ću pokušati da naglasim aspekte koji mogu biti korisni za Bosnu i Hercegovlnu.

1. Povijesni razvitak

Počeo bih sa nekim naznakama povijesnog razvitka. Potreba za jakom zajedničkom obranom je bio primarni razlog utemeljenja Švicarske konfederacije prije nekoliko stoljeća. Tri prvobitne županije, koje su potpisale sporazum o savezu 1291. godine, su bile tri male neovisne republike u središtu Alpa. One su osjećale prijetnju moćnijih europskih susjeda. Ta prijetnja ih je podstakla na jaču suradnju. Ostale manje republike su im se vremenom pridružile. No, tek 1815. godine, više od 500 godina nakon zaključivanja prvog saveza, Švicarska konlfederacija je dosegla sadašnju veličinu. Sada se ona sastoji od 20 županija i 6 takozvanih polužupanija. Polužupanije su nastale razdvajanjem od prvobitno ujedinjenih županija. Njihov status je gotovo jednak onom koji imaju stvarne županije. Do 1848. godine, županije su stvorile ne tako čvrsto povezanu konfederaciju. Svaka županija je željela zadržati svoju autonomiju. Nisu uspjele da stvore centralnu vlast. Jedini njihov zajednički organ je bio kongres zastupnika županija. Nisu imali niti stalnu vojnu strukturu. Jedino su se potpomagali u slučaju nužde. Od samog početka muškarci su u svim županijama bili obvezni služiti vojni rok. Godine 1668. županije su zaključile sporazum u kojem su odredile kontingente koje je svaka županija morala osigurati za zajedničke snage u slučaju potrebe. No, još uvijek nije postojala stalna organizacija niti je oformljeno stalno zapovjedništvo. Kada su 1798. godine napoleonske snage preplavile Švicarsku, sustav se dokazao neadekvatnim. No, to se promijenilo tek kada je Švicarska postala federalna država 1848. godine. Tada je usvojen federalni ustav sličan onom u SAD u. Zvanični naziv Švicarske je i dalje bio "Švicarska konfederacija" iako je Švicarska sada federalna država, a ne slaba konfederacija. Prije nego je ustav iz 1848. mogao biti usvojen, vođen je građanski rat 1847. godine. To je bio rat izmedu županija koje su se borile za stvaranje federalne države i za slobodnu ekonomiju, te županija koje su se suprotstavljale bilo kojem vidu reforme. Prva skupina županija je uglavnom sadržavala veće i urbane županije, naseljene prvenstveno protestantima, dok je druga skupina sadržavala manje ruralne županije sa katoličluin stanovništvom. Druga skupina je odlučila otcijepiti se od konfederacije i da oformi zasebni entitet. Rat je trajao skoro jedan mjesec i završio se pobjedom županija koje su željele reforme. Pobjednička stranka je međutim bila dovoljno mudra da i dalje ostane blaga i tolerantna prema njenim protivnicima. Federalnim ustavom, usvojenim 1848, godine, zadržan je priličan stupanj autonomije županija. Glede obrane, stvorena je federalna vojska zadržavši stari sustav županijsluh kontigenata. Regrutranje vojnika je ostalo na županjama. Federalnoj vladi je povjereno organiziranje vojske i podučavanje vojnika. Odgovornost mobilizacije je prebačena na federaciju. U slučaju mobiliziranja, federalni parlament je morao imenovati glavnog zapovjednika. Sustav županijskih kontigenata se dakazao neuspješnim kada je 1870. godine mobilizirana vojska zbog rata izmedu Njemačke i Francuske. Tada se pokazalo da vojska ne može biti učinkovita kada ovisi od regrutiranja povjerenog županijama. Nekoliko županija nije moglo ispuniti svoje obveze. Stoga, 1874 godine, kada je usvojen novi ustav, uveden je centraliziraniji sustav. To je sustav koji je u svojim glavnim crtama i dalje na snazi.

2. Današnja raspodjela odgovornosti sigurnosti i obrane između federacije i županija

Sada bib nešto rekao o današnjoj raspodjeli odgovornosti sigurnosti i obrane između federacije i županlja. Federacija ima puno ovlaštenje za obranu, njena je zadaća da novači, obučava, organizira i koristi oružane snage. Švicarska održava sustav narodne vojske. Svaki muškarac u Švicarskoj je abavezan služiti vojsku. Trenutačno vojska broji 3.500 profesionalnih vojnika i 390.000 pripadnika narodne vojske koji vrše osnovnu obuku od četiri mjeseca i povremenu obuku u nekoliko godina. Ćasnici moraju služiti duže. Vojna služba je obvezna do 42. godine za vojnike, 52. za časnike i do 62. za više časnike.

Glede županija, one su ponovno ostvarile neke odgovornosti u oblasti obrane. U članku o vojsci (Čl. 60, točka 2) Ustava, stoji: "Županije, u okviru federalnog zakona, odgovorne su za uspostavljanje županijslrlh formacija, te imenovanje i unapređenje časnika tih formacija." Ta odgovornost, danas, je jedva više od formalnosti. Županijske formacije sačinjavaju dio federalne vojske, federacija ih novači i obučava, ali svaka formacija mora sadržavati stanovnike iste županije. Županije mogu imenovati i unaprijediti jedino one časnike koji su prošli vojnu obuku koju je omogućila federacija i koju su federalne vlasti preporučile županijama. Najvažniji aspekti županijske moći u vojnim pitanjima je ta da imaju pravo na mobiliziranje svojih županijskih formacija u slučaju lokalnih nemira. Ova moć se, međutim, već dugo ne korlsti. U slučaju nemira, federalna vlada prije poduzlma mjere nego županije. Stoga je uloga županija u vojnim pitanjima prilično marginalizirana. No, ipak odražava interese županijskih vlada za vojna pltanja.

Snaga švicarskih županija u vojnim pitanjima se može poredlti s onom koju imaju države SAD-a. Američk ustav omogućava da države zadrže narodnu vojsku, ali Kongres može pozvati narodnu vojsku i nadgledati njlhovu obuku. Danas se američka narodna vojska naziva «Narodna garda" ("National Guard"). Svaka država novači članove Garde, a!i federalna vlada ih oprema, obučava i plaća. Narodnu gardu može pozvati državna vlada u slučaju lokalnih nuždi, ali i federalna vlada je može pozvati u federalnu službu. Stoga, uloga koju države u SAD-u imaju u pitanjima u svezi s Narodnom gardom je slična onoj županija prema županijskim formacijama.

Budući da je švicarska vojska narodna vojska, svi administratlvni aspekti se vrše u oblasti civilne administracije. U tom smislu, županije imaju značajne odgovornosti. Posebno moraju vodlti popis svih građana vojno obveznih čije je prebivalište na njihovom teritoriju.

Slijedeća odgovornost županlja je civilna obrana, koju organiziraju županije i Iokalne zajednice. Federacija je sačinila zakon o civilnoj obrani odredivši opći okvir i dužnost određenih klasa osoba koje trebaju služiti u civilnoj obrani. Ne samo civilna obrana, već i u organizaclja vatrogasnih brigada i medicinskih službi je pitanje županlja.

Policijske snage su također u nadležnosti županija. Jedino županije i gradovi imaju policijske snage. Stoga, po ovom pltanju, federalna vlada u potpunosti ovisi o županijama. No, federacija je nadležna za donošenje zakona o unutarnjoj sigurnosti. Glasači su 1978, godine odbacili zakon kojim bi se oformile skromne federalne policijske snage, a koji je donio Parlament.

Većina njih se suprotstavila centraliziranim policijskim snagama. Moguće je da će se novi zakon o istom pitanju pripremiti u bliskoj budućnosti, ali otpor je i dalje jak. Federacija, međutlm, ako ništa ima nadležnosti da istražuje i tuži za zločine počinjene protiv sigurnosti Švicarske. Ona je donijela potrebne zakone i odredila tužitelja u te svrhe. Posljedni federalni tužitelj je stekao međtunarodnu reputaciju za istraživanje i slušanje sumnjlvih međiunarodnih financijsklh transakcija i stoga je prošle godine imenovan za glavnog tužitelja za Međunarodni tribunal za zločine u bivšoj Jugoslaviji.

3. Demokratska kontrola oružanih snaga

Na kraju moram spomenutt da gradani imaju pravo na referendum i narodnu inicijativu. 5O.OOO građana može zahtjevati da se federalni zakon, nakon što ga Parlament usvoji, podvrgne narodnom glasanju, a 100.000 građana može razbiti narodnu inicijativu za bilo kojim amandmanima na ustav. Primjerice, prije nekoliko godina, narodna inicijativa koja je zahtjevala ukidanje vojske je stavljena na glasovanje. Druga inlcljativa je vođena proiiv kupovine novih borbenih vozila. Narod je odbio obje inicijative. Sada su slične inicijative i referendumi u tijeku.

4. Zadaće vojske

Glavna i tradicionalna zadaća švicarske vojske su obrana teritorija Svicarske od stranih upada i narušavanja švicarske neutralnosti. Ta zadaća je utjecala na cijelu strukturu vojske, naročito na sustav narodne vojske. Sporedna zadaća je održavanje unutrašnjeg reda u slučaju nemira. Prva zadaća se oduvijek smatrala čisto defanzivnim. U percepciji naroda, to je postala dogma da se švicarska vojska ne može koristiti izvan teritorija Švicarske. Bilo kakva suradnja sa stranim vojskama je stoga odbijena. Ta percepcija je postala problematičnijom nakon završetka hladnog rata. Agresija druge zemlje na Švicarsku je postala nevjerojatna. Švicarska je danas potpuno okružena zemljama članicama Europske unije, izuzevši Austriju, članicama NATO-a. Sve ove države su mirne i demokratske. Tako da već stoljećima Švicarska ne mora strahovati od bilo kakvog neprijateljskog djelovanja njenih susjednih država. Promjena ozračja je znatno utjecala na švicarsku obrambenu politiku i utjecat će u narednim godinama. Evidentno je da više nije potrebna velika vojska koja bi sadržavala 390.000 vojnika narodne vojske. Potrebnija je manja, više mobilna oružana snaga sa više profesionalaca i više vojnika koji služe vojni rok tijekom jednog perioda, a ne u povremenim kratkim tečajevima tijekom više godina. Reforma nailazi na otpor jer je suprotna starim tradicijama i percepcijama. Federalna vlada pokušava da učini nužne reforme tijekom nekoliko narednih godina, ali se još ne može uvidjeti čime će ti napori rezultirati. Lipnja 1999. Vlada je podnijela izviješće pod nazivom "Sigurnost kroz suradnju" koji defrnira opće upute za buduću obrambenu politiku. Izviješće naglašava potrebu za većom suradnjom sa drugim državama s obzirom da trenutne opasnosti prevazilaze političke granice i mogu se prevazići jedino međunarodnom suradnjom. Parlament je odobrio izviješće, ali debata će uslijediti jedino kada se bude trebalo odlučiti o konkretnim prijedlozima. I tada će narod imati pravo glasa. Nove zadaće vojske su postali značajni pored obrane teritorija. Jedan od njih, u prethodnim godinama, je bila pomoć civilnim vlastima, naročito tijelima županijske policije, u slučaju nedostatka sredstava za ispunjenje dužnosti. Tako, postrojbe vojske-postrojbe narodne vojske se koriste za zaštitu većih međunarodnih konferencija koje se održavaju u Švicarskoj. Pripadnici vojske se takoder često pozivaju za zaštitu ugroženih diplomatskih izaslanstava. Postrojbe vojske su se zatim koristile prošle godine kada je 52.000 izbjeglica s Kosova ušlo u Švicarsku. Te postrojbe se koriste u slučaju prirodnih katastrofa kada su potrebna izravna djelovanja.

Glede prirodnih ili vještačkih katastrofa, u nekoliko prethodnih godina vježbe su održane zajedno sa oružanim snagama susjednih država.

Vojska ima i zadaću sudjelovanja u operacijama očuvanja mira. U tom pogledu, stara tradicija da se vojska koristi jedino za obranu švicarskog teritorija i da se ne koristi izvan tog teritorija je sprječavala značajnije sudjelovanje u operacijama očuvanja mira. Narod je 1994. odbacio federalni zakon o švicarskom sudjelovanju u operacijama očuvanja mira. Švicarska je do sada poslala jedino manje skupine nenaoružanih pripadnika vojske za te operacije. Trenutačno je takva jedna skupina na Kosovu. Novi zakon o aktivnijem sudjelovanju naoružanih pripadnika je u pripremi, ali ishod je još uvijek neizvjestan.

5. Vojska kao integrirajuća snaga

Čimbenik koji može biti interesantan za Bosnu i Herecgovinu je činjenica da je švicarska vojska odigrala važnu ulogu u integriranju različitih i nekada razilazećih dijelova švicarske populacije. Raskol u Švicarskoj koji je doveo do građanskog rata 1847. godine mogao se djelomice prevazići vojnom službom koju su izvršavali svi švicarski gradani zajedno. Na vojnim tečajevima, vojnici iz svih dijelova su izmiješani. Stanovnici različitih dijelova zemlje koji inače nemaju mnogo kontakta su stavljeni u iste postrojbe. Stanovnici njemačkog, francuskog i talijanskog govornog područja često obavljaju vojnu službu u drugim dijelovima i stoga postanu upoznati s tim područjem. Vojska je s pravom nazvana «škola nacije». Također je stvoreno prijateljstvo koje je trajalo. Nedvojbeno se situacija u Švicarskoj znatno razlikuje od one u Bosni i Hercegovini. Gradanski rat 1847. je bio kratki rat blago vođen. Švicarska je u to vrijeme bila pod jakim pritiskom vanjsluh sila i to je ojačalo zajedničku volju da mu se odupre. Ipak, čak i pod ovim odgovarajućim okolnostima, prošlo je četrdeset godina dok se poražene županije nisu osjećale potpuno integriranim u federacijom kojoj su se opirali i potpuno izjednačenim. Čak i danas, neki od njih uporno opiru bilo kakvoj mjeri prebacivanja dodatnih odgovornosti na federaciju. Ne može se previdjeti da integrirajuća uloga vojske danas gubi na snazi. Vojna služba nije više tako popularna kao što je bila u doba jasnih prijetnji ili u toku hladnog rata. Također je jasno da je tradicionalna zadaća vojske, obrana zemlje, izgubila na važnosti. No, i danas je vojna služba važan integrirajući čimbenik za švicarske narode.