referendum

Piše: Dr. Andrija Nikić

FRA LJUDEVIT LALIC - ŠTOKAVSKI LEKSIKOGRAF

Njegovo Blago jezika slovinskog ili slovnik,
napisano prije 300 godina, čuva se u Omišu.

Uvod

U velikim knjižnicama i pismohranama ima more rukopisa, knjiga i
dokumenata. Međutim, u malim knjižnicama i pismohranama nalaze se često biseri. Tako se u Franjevačkoj knjižnici u Mostaru nalazi, prema katalozima, najstariji Arapsko-perzijsko-turski rječnik na svijetu, iz 1464. U knjižnici franjevačkog samostana, u Omišu pronašao sam dva rukopisa fra Ljudevita Lalića iz Ružića. Na manjem je upisana: "Godina Gospodnja 1702. " Drugi, stariji i deblji rukopis je bez nadnevka.
Prvi rukopis govori o ispovijedi, a nosi naslov: Istruzione de conlessori…..Opera del frate Lodovico da Arcigovina di Rusichi sacerdote de Minori Osservanti. Anno del Signore 1702. Listova 352, format 24x18 cm. R, br.57.

Blago jezika slovinskog ili slovnik

Naslovnica i opći podaci

Drugi rukopis pod br. 257 jest leksikografske naravi. On je naslov1jen: BLAGO JEZIKA SLOVINSKOG ILI SLOVNIK u komu izgovaroiu se rici diacke latinski, i slovinski. THESAURUS LINGUAE ILLYRICAE SIVE DICTIONARIUM ILLYRICUM. In quo verba Latina-Italice, et Illyrice redduntur. Labore fratris
Ludovici lal. (Trudom fra Ljudevita Lal./ića/.) Na uzorku ispod naslova nalazi se elipsasti pečat: Knjižnica FRANJEVAČKOG SAMOSTANA... U uvodnom dodatku je napisano: Perfectissimus dictionarius sive correctissimum dictionarium ordine alphabetico aedificatum; ut A, B, C, D, E, F, G, H, I, K, L, M, N, 0, P Q, R, S, T U (piše za U i V) i Z " Ukupno rječnik ima 22 slova, a malih slova pronašao sam 29+2. Posebno su zanimljive varijante slova "z". Nakon jednog praznog lista slijedi skraćenije naslovljavanje: "Slovnik, Ilti dikcionar slovinski. U komu izgovarajuse riči diačke, latinske i slovinske. - Dictionarium Illyricum. In quo verba latina italice et illyrice redduntur "

Rukopis je ne paginiran. Uvezan je u 61 sveščić. Količina, sveščića je prosjek šesnaest lista - 32 stranice. Format: 20 x 14 cm. Blago jezika slovinskog ili Slovnik je latinsko-talijansko-hrvatski rječnik. Rukopis ima preko 1500 stranica. To je biser fra Ljudevita Lalića iz Ružića, koji je prije 300 godina ispisao prvi trojezični rječnik s latinskim ulaznim stupcem i s ekvivalentima na talijanskom i slovinskom (hrvatskim) kao odredišnim jezicima u Herceg-Bosni. U Blagu sam pronašao riječ didnik, baštinik... Rječnik je nastajao najmanje kroz jedno desetljeće, a možda i više. Premda se nalazi u samim temeljima hrvatske leksikografije u Bosni i Hercegovini, do danas je autor ostao sasvim nepoznat. To je bilo po svoj prilici između 1680. i 1699.

Pisac rukopisa i njegovi uzori

U dosadašnjoj literaturi pisac je bio nepoznat. Na temelju autorovih zapisa saznao sam da mu je bilo ime fra Ljudevit, iz Hercegovine i sela Ružića pored Gruda.. U Matici krštenih župe Tučepa pronašao sam o fra Ljudevitu da se prezivao Lalić iz Ružića. Rođen je vjerojatno oko polovice sedamnaestoga stoljeća. Škole je mogao započeti u jednom od franjevačkih samostana - možda na Otoku u Prološcu, Omišu, Makarskoj, Zaostrogu ili drugdje. Studirao je po svoj prilici negdje u Italiji. Tamo je usavršio znanje latinskog i talijanskog jezika. Po povratku je mogao biti pastoralni djelatnik. Fra Petar Bačić u svom Nekrologu piše: "Lalić o. fra Ludovik. Pomagao na župi Tučepi 1680-1696. " Po svoj prilici kroz to razdoblje, uz druge službe i dužnosti fra Ljudevit je sastavljao svoj rječnik. Između navedene dvije godine pronašao sam u Tučepima zapisano: "1697. 6. listopada Ja fra Ljudevit Lalić iz Ružića krsti Katu kći Ivana Lucića i njegove žene Filipe. Kuma bijaše Kata žena Križana Rudanovića."
On je po svoj prilici autor navedenih rukopisa. Fra Ljudevit Lalić iz Ružića preuzeo je prvi dio naslova Mikaljina rječnika: Blago jezika slovinskog ili slovnik, ali je promijenio redoslijed riječi. On na prvo mjesto stavlja latinski, pa diački (talijanski) i dodaje nama najzanimljiviji hrvatski jezik. On je iz posebnih razloga preradio dotadašnje rječnike i sastavio novi. Po posljednjoj označnici slovinski (= hrvatski) važan izvor fra Ljudevitovom rječniku je baštinjeni hrvatski jezik u Hercegovini, a ima miješana pisma (grafije) - latinice, bosančice i glagoljice. Hercegovački jezikoslovac fra Ljudevit Lalić, koliko je poznato, prvi je sastavio veliki Rječnik latinsko-talijansko-hrvatskog jezika pisan latinicom, bosančicom i glagoljicom pod nazivom Blago jezika slovinskog illi Slovnik. On je svojim radom živi hrvatski jezik u Hercegovini povezao s mrtvim jezikom nekadašnjih Rimljana. Za most između ta dva uzeo je talijanski. Tako je pokazao da je narod-jezik-kultura i te kako relevantna, ali se kulturne pojave ne mogu pridruživati samo jednom narodu, a da se time ne, iznevjeri stvarnost. Prostor kao pozornica kulturnih događaja u Lalićevu je Blagu dokumentiran s Baščanskom i Humačkom pločom te Konaovskim fragmentima već jedno tisućljeće. Pokazuje se tu kako je teško razmrsiti silnice i nacrtati ono polje na kojem se temelji postanak književnosti svakoga naroda!

Poruka Blaga jezika slovinskog

Ovo blago za nas u Herceg-Bosni ima posebnu vrijednost, jer svjedoči da ga je napisao do danas nepoznati fra Ljudevit Lalić, Hercegovac iz Ružića. Ovo je prvi rječnik što ga je jedan Hrvat iz Hercegovine sastavio i zavičajni hrvatski jezik pisao na bosančici i glagoljici. Na taj način uzdigao je materinski jezik na pijedestal s latinskim i talijanskim jezicima. To je prvi rječnik te vrste s područja Herceg-Bosne. To je prvi franjevac Provincije Bosne Srebrene rodom iz Hercegovine koji se bavio leksikografijom. Rječnik je prvo djelo te vrste što ga je sastavio jedan štokavac. Samo po tome ovaj rječnik zavređuje da se predstavi hrvatskom puku na području Herceg-Bosne, jer ovdje je prikupio blago hrvatskih riječi prije 300 godina. Njega bi iz zahvalnosti i ponosa, trebalo pripremiti za tisak baš u Herceg-Bosni.
Fra Ljudevit Ružićanin ispisuje trobojni mozaik thesaurus - tesoro - blago jezika slovinskog na prostorima na kojima se u povijesnom procesu oblikuje hrvatski narod. Kulturni razvoj, koji je započeo Vrančićevim, Kašićevim i Mikaljinim koracima, našao je jednog Ružićanina. da najplodnije razdoblje svoga života posveti hrvatskom jeziku svoga rodnog sela, svoga zavičaja, svoga okružja, u kojem je djelovao. On je naš hrvatski jezik uzdigao na razinu Rima, koji nam je ostavio mrtvi latinski jezik, Venecije, koja je svojim jezikom okupirala široko područje hrvatskog primorja. Njima uz bok fra Ljudevit stavlja hrvatski jezik pisan latinicom, bosančicom i glagoljicom. Kontinuitetu latinskog jezika, dominaciji talijanskog jezika - čiji se tragovi i danas osjećaju, fra Ljudevit Lalić stavlja uz bok hrvatsku jezičnu baštinu hercegovačkog podneblja.
Otkriće i predstavljanje Blaga jezika slovinskog fra Ljudevita Lalića iz Ružića novo je poglavlje u razvoju hrvatske leksikografije. Nakon 300 godina doslovno sam 9. lipnja 1999. probudio u Franjevačkoj knjižnici u Omišu, a sljedećeg dana (10. lipnja) u Mostaru prvi put predstavio Blago jezika slovinskog fra Ljudevita Lalića. Akademik Dalibor Brozović tada reče: "Nismo znali da postoji tako stari hrvatski rječnik!"
Navedene datume smatram povijesnom prekretnicom u proučavanju razvoja hrvatskoga književnog jezika. Rječnik fra Ljudevita Lalića otvara nove obzore hrvatske jezične problematike.
Poznato je iz svjetske književnosti da neki pisci i narodi žive po jednoj sretnoj izreci, aforizmu ili nezaboravnom stihu. Fra Ljudevit Lalić, držim, zaslužio je trajan spomen zbog svog Blaga jezika slovinskog ili Slovnika. Upravo tim je pojačao povijesni most koji je povezivao hrvatski narod od Istre preko Herceg-Bosne do Dubrovačke Republike na prijelazu iz sedamnaestog u osamnaesto stoljeće. Lalićev rječnik nije puka razbibriga ni vježba u abecednom slaganju riječi po latinskom uzoru, nego je to vlastito uvrštavanje hrvatske riječi hvatskog pisma i hrvatskog naroda. Tu se ističe ljubav prema materinskom jeziku.

Zaključak

Fra Ljudevit Lalić doista je radio na više razboja. Iz njegova pastoralnog djelovanja saznali smo za njegovo pravo prezime i podrijetlo. Po svoj prilici bio je profesor. Mnogo i ustrajno je radio. Petnaestak godina djelao je medu katoličkim pučanstvom u Tučepima - na domak Makarske. Vjerojatno se služio rukopisima i knjigama bogate knjižnice u Makarskoj, Zaostrogu i Omigu. u uvjetima tuđinskog odnarođivanja, gospodarske i kulturne zaostalosti. Rječnik je ostao u rukopisu, ali je na kraju "uskrsnuo" sa svojim Blagom riznicom hrvatskog jezika.
Rukopisni rječnici, kako rekoh, jednako kao i tiskani, imaju svoju sudbinu po onoj latinskoj poslovici da knjige imaju svoju sudbinu ("Habent sua fata libelli."). U povijesti jezikoslovlja čine onu kariku kojom se čvrsto veže kulturološka cjelovitost leksikografskog nastojanja u povijesti naroda. Stoga sam radostan što je mene zapala čast prvog predstavljača rječnika mog zaborav1jenog sumještanina. Još bi mi bilo draže da mogu predstaviti i objavljene primjerke ovog rječnika, jer objavljivanje ovoga rukopisnog Rječnika predstavlja valjan događaj za proučavanje hrvatskog jezika. Ako se to ostvari na prijelazu iz drugog u treće tisućljeće, bit ću posebno radostan. To Glavno izdanje (Editio princeps) latinsko-talijansko-hrvatskog rječnika fra Ljudevita Ružićanina zaista će biti na ponos cijelog hrvatskog naroda, a posebno Hrvata u Herceg-Bosni i pogotovu (specialissimo modo) onih njegovih sumještana u Ružićima.
Rječnik Blago jezika slovinskog otkriva složenost razvoja hrvatskog jezika, koji je uvjetovan dijalekatskom raznolikošću, različitošću kulturnih tradicija, raznolikošću pisama (glagoljica, bosančica, latinica), supostojanjem usmene i pismene tradicije u jezičnom izražavanju. Tek kad bude objavljen, rječnik će pokazati svoju vremensku i prostornu dimenziju.
Blago jezika slovinskog (hrvatskog) prvo je djelo te vrste što ga je sastavio jedan štokavac. Krajnje je vrijeme da se medu Hrvatima diljem svijeta nađe netko od ponosa, i pameti, i osjećaja dužnosti, te tiskanjem rječnika hrvatskog franjevca fra Ljudevita Lalića Blago jezika slovinskog (hrvatskog) ispravi tristoljetna nepravda. U ovom rječniku sačuvana je jezična riznica hercegovačkog, dalmatinskog i romanskog pučanstva. Objavljivanje prvotiska i Glavnog izdanja (Editio princeps) fra Ljudevitova Blaga jezika slovinskog ne samo da bi mu osiguralo trajnost, nego bi to bio i novi zov za upoznavanja hrvatske jezične baštine.