|
Čini se
vrlo izvjesnim da će međunarodni protektor u BiH zabraniti rad
HDZ-u.
Ako se pokazu tocnim vijesti da hrvatski narodni sabor u BiH
priprema konstitucionalni referendum kojim bi bila proglasena
Hrvatska Republika kao zasebna federalna jedinica u toj drzavi bit
ce to novi poticaj zaostravanju «bosanskog pitanja». Kljucni
problem u BiH jest nepostojanje temeljnog konsenzusa izmedju triju
konstitutivnih naroda o samom postojanju te drzave. BiH nije ni
nastala niti opstoji na elementarnoj suglasnosti vecine Bosnjaka,
vecine Srba i vecine Hrvata o tome da zele zivjeti u zajednickoj
drzavi. Referendum 1992. – na kojemu se vecina gradjana izjasnila
za samostalnu drzavu i kojega je rezultat bio pravno-politicka
osnovica njezina medjunarodnog priznanja – bio je izraz tadasnje
politicke volje vecine Bosnjaka i Hrvata, ali ne i Srba.
U BiH ni danas nitko, naprosto ne smije ni pomisliti da organizira
opcedrzavni referendum s jednim jedinim pitanjem: Jeste li za
opstanak samostalne drzave BiH? Da ili ne? Stovise, rezultati takva
potencijalnog referenduma vjerojatno bi bili porazniji od rezultata
iz 1992. Danas je, naime, tesko zamisliti da bi uz posve izvjesno,
protivljenje vecine Srba i vecine Hrvata optirala za bosansku
drzavu.
Nije slucajno sto su dvije razlicite politicke volje nakon rata
dobile i to presudom medjunarodne zajednice «primjerene»
institucionalne oblike u dvjema drzavama: Bosnjaci i Hrvati dobili
su Federaciju BiH kao zajednicku drzavu za kakvu su se izjasnili
glasackim listicima, a Srbi Republiku Srpsku kao samostalnu drzavu,
za kakvu su se okrutno borili. Pokusaji da se te volje priblize, a
od dviju drzava «skrpi» cudovisna pravno-politicka konstrukcija do
danas su se pokazali, u osnovi neuspjesnim.
Da bi se razumjelo «hrvatsko pitanje» u BiH, bitno je razlikovati
temeljne politicke motive zbog kojih su vecina Bosnjaka i vecina
Hrvata 1992. godine glasovali za samostalnu bosansku drzavu.
Bosnjaci su vecinom bili motivirani zeljom da se stvori samostalna
bosanska drzava, premda su tadasnji bosanskohercegovacki Muslimani
pripadali narodima kojima je poput Bjelorusa, Makedonaca i dr. –
problem vlastite drzavnosti u osnovi, bio nametnut slomom
istocnoeuropskoga drzavno-politickog poretka.
Hrvati su pak, bili vodjeni, prije svega, zeljom da sebe i BiH «izvuku»
iz Jugoslavije. Cime se Hrvatska «odcijepila» od Jugoslavije,
opstanak u toj drzavi i to u bilo kojem aranzmanu, pogotovu u
Milosevicevu rezimu – bosanskohercegovackim je Hrvatim bio
nepodnosljiv i nezamisliv.
Plebiscitarnu odluku Bosnjaci su shvatili kao gotovu stvar, a Hrvati
tek kao prvi korak u novom «preslagivanju» politickih karata nakon
raspada Jugoslavije. To je, uostalom pokazao i etnicki gradjanski
rat izmedju Bosnjaka i Hrvata, koji je umnogome premda ne i
iskljucivo bio uzrokovan zeljom Hrvata da na ratnim «razvalinama»
bosanskohercegovacke drzave stvore zasebnu hrvatsku drzavu i ako je
ikako moguce, prikljuce Hrvatskoj
Raskid s Bosnom
Bosnjacko-hrvatski rat ostavio je duboke posljedice medju
pripadnicima obaju naroda. No za razumijevanje hrvatskog pitanja
vazno je da je on izazvao pravi rez u psihologiji tadasnjih Hrvata
koji se uz malo opreza moze nazvati masovnim politickim, socijalnim
i emotivnim raskidom s Bosnom.
Na empirijskoj razini, to se danas ocituje u tome sto u Bosni gotovo
i nema Hrvata koji se ne spremaju iseliti ili koji se nisu spremni
iseliti iz te zemlje ako im se pruzi najmanja mogucnost za to. Nije
vazno kamo i kako: u igri su svi krajevi svijet od Hrvatske do Novog
Zelanda. Bosanski Hrvati danas su narod koji se nalazi u stvarnim
ili latentnim emigracijskim kolonama.
Za takav masovni pokret mora biti dublji razloga od trenutne
socijalne bijede ili prolaznoga posttraumatskog stresa. Takav
masovni pokret mora pocivati na rasprostranjenom uvjerenju kako u
drzavi u kojoj zive za njih nema buducnosti ili da sama drzava u
kojoj zive u cjelini nema buducnost.
Medjunarodna zajednica kao da namjerno zatvara oci pred cinjenicom
da je BiH jako segmentirano drustvo: drustvo podijeljeno dubokim
etnickim i vjerskim rascjepima. Njegovi glavni segmenti, «lageri»,
zive u zasebnim supkulturnim zajednicama sa zasebnim vrticima,
skolama, sveucilistima, medijima, kazalistima, politickim strankama,
sindikatima, crkvama, tvornicama, humanitarnim organizacijama itd.
U takvom drustvu – kako se zna iz iskustva konsocijacijske
demokracije u Belgiji i Svicarskoj, ali i Austriji i Nizozemskoj –
politicku stabilnost jamci samo institucionalizacija posebnih nacela
i pravila politickog djelovanja: razmjernosti, pregovora,
kompromisa, konsenzusa i suradnje glavnih «lagerskih» politickih
elita. Sto to primjerice znaci?
To konkretno znaci da Hrvate u bosanskim zajednickim institucijama
moze predstavljati Bosnjak ili Srbin kojega su izabrali Hrvati, ali
nikako ih ne moze predstavljati Hrvat kojega su izabrali Bosnjaci
ili Srbi. Hrvati mogu izabrati bilo koga za svoga predstavnika, ali
nitko umjesto njih ne moze izabrati ili postaviti njihove
predstavnike. Vrijedi dakle i obrnuto.
Nakon posljednjih parlamentarnih izbora, lani, dogodilo se upravo
ono sto se nije smjelo dogoditi. Koliko god sadasnji hrvatski
predstavnici na najvisim politickim polozajima bili casni, posteni i
sposobni ljudi, u jedinom odrzivom modelu konsocijacijske
demokracije oni nisu legitimni. Demokratskoj javnosti u hrvatskoj i
u svijetu mogu Ivo Komsic ili Bozidar Matic biti neusporedivo
prihvatljivi od Marka Tokica ili Ante Jelavica, ali oni ne uzivaju
vecinsku potporu onih koje predstavljaju.
Problem s HDZ-om
Moze se, naravno tvrditi da Komsic ili Matic ne predstavljaju Hrvate
nego Alijansu; no i Alijansa ih je postavila na polozaje na kojima
se nalaze, prije svega zato sto ih je morala «popuniti» Hrvatima.
I u tome je bit problema. Znaci li to da nema ili da nece ni biti
nadetnickih ili medjuetnickih bosanskih stranaka?
U dogledno ih vrijeme doista nece ni biti. Ne racunaju se pritom
stranke koje same sebe proglasavaju takvim, ali se po profilu
glavnine birackog tijela i po politickom programu jasno mogu
svrstati u jedan lager.
Napokon, kljucni politicki problem jest sto hrvatsku politiku u BiH
formulira i zastupa HDZ.
Ako medjunarodni protektor zabrani HDZ prije ili nakon najavljenog
referenduma sto se cini vrlo izvjesnim – BiH bi se mogla
pretvoriti u regionalnu inacicu Sjeverne Irske, u kojoj bi
zabranjeni HDZ bio neka vrsta Sinn Feina u njegovoj starijoj fazi…
|
referendum.8k.com
