SVEHRVATSKI  NARODNI SABOR 2000                                                              NOVI TRAVNIK 28.10.2000

REFERENDUM.8K.COM

Početna stranica

Teme

Povijest  BiH

Demografija

Međunarodni sporazumi

Ustavno-pravna pozicija Hrvata

Hrvatski Narodni Sabor

Izbori 2000

referendum.8k.com

      referendum.8k.com

Piše: Ante Božić

Javne tajne srbijanske diplomacije

Jedna od temeljnih dvojbi koja muči većinu ljudi sa ovih naših prostora jeste svakako  zašto u SR Jugoslaviju, zemlju na koju nije ispaljen niti jedan hrvatski ili bošnjački hitac,  idu tolike  milijarde dolara pomoći u vidu donacija ili kredita a Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini žrtvama velikosrpske agresije i idu krediti u smiješnim iznosima i naravno namjenski. U toj mjeri namjenski da su  planirani samo  za  obnovu srpskih kuća i  preuzimanje svih medija.  I sve to pod krinkom skrbi za povratnike i  borbom za neovisnosti medija, naravno ?! Boljim poznavateljima gospodarskih prilika u bivšoj državi bilo je jasno kako je Jugo-vojska (JNA)  bila najprofitabilniji gospodarski segment sa   izvozom teškim preko 3 milijarde dolara godišnje. Takav devizni priliv bio je dva puta veći od priliva koji je bivša država bilježila od turizma. Postrojenja za proizvodnju naoružanja i opreme bila su razmještena od «Triglava do Đevđelije» a mozak svega  bio je naravno  u Beogradu. Ukupan  platni promet, kako unutarnji tako i onaj vanjski,  odvijao se preko «Beobanke» koja je u to vrijeme bila rangirana na visoko 359 mjesto u svijetu. Radi usporedbe naglašavam kako je  «Beobanka»   četiri  puta veća od najveće  Hrvatske banke, Privredne Banke Zagreb!   Polovicom 1987. godine u poluvremenu jedne nogometne utakmice  na televiziji sam primijetio  reklamu čija mi je poruka bila vrlo dvojbena. Taman ekran, a dubok i prodoran  muški glas koji govori: "VOŽD JE STIGAO" nagnali su me na razmišljanje. Vidio sam naravno kako se radi o kolonjskoj vodi ali sam se sumnjičavo zapitao, što se krije iza svega. Nepuna četiri mjeseca kasnije, odnosno 23.rujna 1987. na 8 sjednici CK SK Srbije široj javnosti do tada nepoznat bankarski službenik Slobodan Milošević  izabran je za predsjednika. Srbija je  dobila   svoga vožda. Tek prošle godine kada se bivši američki veleposlanik opraštao  sa Zagrebom   doznao sam jednu zanimljivu  informaciju koja može, ali i ne mora, imati veze sa odlukom donesenom na  8. sjednici srbijanske partije. Naime, u studenom mjesecu te iste godine  svima nama dobro poznati američki diplomata  i  stručnjak za «rušenje nepoćudnih a instaliranje demokratskih vlada»  William  Montgomeri, napustio je veleposlanstvo u Beogradu i otišao na novu dužnost. Što znači da je tijekom Miloševićevog juriša na  srbijanski partijski komitet  «diplomata-bager»  bio u Beogradu. Poznajući Montgomerijeve karakteristike i način rada  a i  prisjećajući se njegove  uloge prije i u vrijeme «trećesiječanjskih» izbora u Republici Hrvatskoj s pravom se možemo zapitati, je li i «osma sjednica» bila   njegov  uspješno obavljen posao.   Dvojac Milošević- Eagleburger   Slobodan Milošević  je imao vrlo uspješnu bankarsku karijeru.  Prvo je bio direktor ispostave «Beobanke» u New Yorku, a nakon toga i generalni direktor u Beogradu. Dok je Milošević bio prvi čovjek  Beobanke, bivši mirovni posrednik Cyrus Vance bio je ministar vanjskih poslova SAD-a, a  Lawrence Eagleburger je bio njegov zamjenik. Obojica spomenutih američkih diplomata ostali su poznati  kao ljudi koji imaju dobre i razvijene  kontakte sa vojnim strukturama i vojnom industrijom u  svijetu. Cyrus Vance je bio, između ostalog i,  američki  pregovarač o  Vijetnamskoj krizi na mirovnoj konferenciji u Parizu, a nakon toga  jedan od direktora u General Dynamics. Lawrence Eagleburger  bio je zamjenik ministra obrane SAD-a, veleposlanik  pri NATO-u, a kasnije naravno i direktor u ITT-u, velikom proizvođaču naoružanja i vojne opreme. Eagleburger je, uz lorda Carringtona, bio i direktor u Kissinger Associates. Zajedničko  američko-srpsko poduzeće, Energoprojekt, poznato po  aktivnostima  na projektima   u zemljama  sa kojima SAD nisu  imale dobre odnose ( Libiji, Iraku i još nekim zemljama iz  tzv. skupine nesvrstanih), bilo je  klijent u poznatoj Kissinger Associates dok je Eagleburger  bio predsjednik uprave iste. Kao primjer te suradnje i pomoći navodim kako su  Energoprojekt i Jugobanka  dobili po  550.000 dolara  subvencije iz američkog državnog trezora i to  u ožujku 1992 godine, nekoliko mjeseci nakon masakra u Vukovaru i granatiranja Dubrovnika a  samo  nekoliko dana prije masakra koji su  «Arkanovci» počinili u Bijeljini.   Ovdje je isto tako bitno napomenuti kako je Eagleburger, uz čelno mjesto  u Kissinger Associates, bio i stručni savjetnik u jednoj drugoj konsultativnoj  tvrtci, i to Kent Associates. Ista  je imala skoro identičnu klijentelu kao i tvrtka na čijem je čelu bi Eagleburger. Jedan od eminentnijih klijenata u Kent Associates je bio Brent Scowcroft. Sam Scowcroft je šezdesetih  godina bio otpravnik poslova veleposlanstva SAD-a  u Beogradu, a sada je predsjednik  NSC(Natonal Security Council). Kad govorimo o Lawrencu Eagleburgeru tada je potrebno poznavati činjenicu kako je on dugo  vremena bio veleposlanik SAD-a  u Beogradu. Politički krugovi ga pamte još iz početka osamdesetih godina a posebnu je pozornost tih krugova na sebe skrenuo 1981godine. Tada  je američki kongres trebao donijeti prvu rezoluciju o Kosovu i srpskom teroru protiv Albanaca, u toj tada autonomnoj pokrajini. Saznavši za tu mogućnost Eagleburger je žurno odletio u  Washington i   upozorio kongresmene   da ne naprave slučajno  "veliku grešku" . Rezolucija je nakon njegove intervencije naravno bila odbačena. Poslovno partner Eagleburgera je i Marc Rich, jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. Svoje carstvo Marc Rich je stekao nakon šok-terapije, koju su u Rusiji  uspješno sproveli Soros i MMF. Tijekom 1992 godine  Rich je, po smiješnim cijenama, kupio sve rezerve aluminija u Rusiji a nakon toga   ih masovno prodavao na svjetskom tržištu, sto je prouzročilo  pad cijene aluminija za 30%. Marc Rich je i veliki prijatelj Georga Sorosa a  poznat je po tome što je trgovao sa Irakom i Iranom za vrijeme njihovog sukoba, kao i sa Irakom za vrijeme pustinjske oluje a sudeći po nekim detaljima i sa SR Jugoslavijom dok je ova bila pod sankcijama UN-a. Marc Rich je utajio najveći porez u povijesti SAD-a te bio osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu. Zadnji dan svoga predsjednikovanja  pomilovao ga je Bill Clinton i to uz lobiranje i pritisak  židovsko-masonske loze B`nai Birth, čiji je član bio i bivši izraelski premijer Menahem Begin. Ovdje je bitno napomenuti kako je spomenuta loža organizator niza predavanja u Hrvatskoj na  temu holokausta  a ista su dogovorili sa aktualnim Hrvatskim predsjednikom Stipom Mesićem. Davor Štern, bivsi direktor INA-e,  sada je uposlen kod Marca Richa i jedan je od Richovih povjerljivijih ljudi kada je riječ o poslovima vezanim za ruska naftna polja. Pitanje koje se ovdje nameće je zapravo vezano za   Richovu i Sternovu uloga u isporuci nafte Srbima tijekom srbijanske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Neki svjetski a i domaći mediji u tom kontekstu  su spominjali Hrvatsku vladu no međutim teško je vjerovati da bi čovjek Richovog kalibra takav posao prepustio Hrvatskoj. Prije će biti kako su u tom poslu sudjelovali pojedinci iz Sternove interesne skupine a nakon curenja informacija o tim čudnim transakcijama Richov  je  moćni lobi sračunato pustio  dezinformacije štiteći sebe i svoje ljude od još jedne eventualne neželjene afere. Od takvih afera štitio ga je i štiti   njegov poslovni partner George Soros.   Tko je Georg Soros   Soros je šezdesetpetogodišnji  mađarski židov sa američkom putovnicom. Svjetski mediji tvrde kako se nalazi na listi  najbogatijih zaradivši prošle godine  550 milijuna američkih dolara. Svijet je za njega čuo  tek u rujnu 1993 godine.  Tada je zahvaljujući  «prosudbi» kako će Narodna banka Engleske popraviti tečaj funti,  za jednu noć uspio zaraditi  milijardu dolara. Uloživši tada 10 milijardi dolara zaradio je, zahvaljujući promjeni tečaju čitavo  bogatstvo a  ceh za to i danas plaćaju engleski porezni obveznici. Bolji poznavatelji  prilika tvrde kako se tu uopće ne radi o Sorosevom novcu nego o novcu Rockefeller-Rothschild interesne grupacije  što je u biti svjetska "vlada u sjeni",  za koju  Soros  radi kao obični «potrčko»,  služeći se njihovim novcem i radeći po njihovim uputama. Sam sebe hvali i javno promovira, sto je uistinu neobično za jednog vrhunskog špekulanta. Pogledajmo ukratko uz što se sve veže njegovo ime: U Poljskoj je  1989 godine  organizirao sastanak između komunističke vlade premijera Raskowskog i tada zabranjenog sindikata Solidarnost. Na sastanku je nagovorio komuniste da mirno predaju vlast  Solidarnosti te tako zadobiju povjerenje naroda koje će kasnije doći do izražaja na demokratskim izborima. Nakon toga država svu svoju industriju sistematski uništava nepovoljnim zakonima i nepovoljnim kreditiranjem što izaziva val stečajeva. Poslije stečajeva Soros dovodi svoje bogate mecene koji kupuju ta poduzeća po smiješno niskim cijenama Krajem osamdesetih Soros dolazi i u Rusiju i uz pomoc Raisse Gorbatschow osniva "Cultural Initiative Foundation", kojoj je primarni cilj  prvo stvoriti kaos, uništiti poduzeća  i tako stvoriti uvjete  za kupovinu istih od strane  njegovih zaštitnika  i partnera  po smiješno niskim cijenama. Pošto to nije mogao napraviti sa Gorbatschowom, prebacuje  se u Jeljcinov tabor. Tijekom 1992 Rusija pati od hiperinflacije i sve važnije ekonomske institucije bježe na zapad. Soroseve uzdanice, Igor Gajdar i Jeljcinova vlada, uskraćuju sve subvencije za gospodarstvo i ako je isto u državnom vlasništvu, (???). Inflacija je naravno učinila svoje. Sad naravno na scenu stupa  Soros i njegovi partneri. Ovdje je Marc Rich izvršio onu transakciju sa aluminijem a o tome smo već pisali. Kad je Soros započeo sa planskim uništavanjem Mađarskog gospodarstva  u parlamentu je glasno protestirao zastupnik Istvan Csurka. Sorosevi mediji na brzinu prave od njega antisemitu, a potom je kao takav izbačen iz parlamenta. Voljom «demokratske» većine naravno/?/. Soros je kao dobar poznanik Lawrenca Eagleburgera i lorda Carringtona blagonaklono gledao na puzajuću   srpsku agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Soros danas ima svoja društva i zaklade  po Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini a u samom Beogradu djeluje "Jugoslavensko-Soros-drustvo". U Hrvatskoj Soros koristi svoj novac u potkupljivanju  utjecajnih novinara i političara a svi protivnici njegovih vizija budu etiketirani kao  neonaciste, fašisti, antisemiti ili jednostavno lopovi i kriminalci. U proteklih  pet godina Soros je u Hrvatskoj potrošio oko 20 milijuna dolara.  Među tiskanim medijima, lani su najviše sredstava dobili splitski tjednici Dan (218.541 dolara) i Feral Tribune(101.274), zagrebački Vijenac (113.390), osječki Bumerang (33.534)... Ostatak novca utrošen je u širok spektar područja - od dječjih vrtića, knjižnica i uvođenja Internet mreža pa sve do visokoškolskog obrazovanja, organiziranja naučno-istraživačkih projekata i konferencija  te studijskih putovanja.     Zajednički projekti Jedan od zajedničkih projekata  skupine    Milosević-Kissinger-Eagleburger jeste «Zastavin»  projekt   automobila YUGO. YUGO se u SAD-u prodavao  za 3999$, a u SFRJ po duploj višoj cijeni. Zbog niske cijene na američkom tržištu razliku u cijeni je morao netko platiti. Plaćali  su je oni koji su bili prinuđeni kupovati jugo u zemlji i porezni obveznici naravno. Banka preko koje je išao ukupan YUGO projekt bila je Beobanka. «Perući» na taj način  ogromne sume dolara, uz Memorandum SANU kao ideološku, stvorena je i financijska konstrukcija za  organiziranje "mitinge istine" na Kosovu, Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Miloševic je jedno vrijeme   bio Generalni direktor  Tehnogasa, poduzeća preko kojega su išli vojne isporuke u Irak, Libiju, Sudan, Kubu, Sjevernu Koreju  i ostale "demokratske" zemlje a kojima je tadašnja Jugoslavija gajila  prijateljske odnose. Stoga ni jedan antiinflacijski program nije uopće davao rezultate pa ni onaj  Ante Markovića. Naravno, bilo je nemoguće u tim uvjetima zaustaviti inflaciju, jer je nositeljima velikosrpskog  projekta, pod čijim nadzorom je bio i  izvoz vojne opreme i naoružanja, jednostavno to odgovaralo. Prema US-Yugoslav Economic Councilu  preko 270 američkih tvrtki  poslovalo je  uz  posredovanje     Kissinger Associates i  Beobanke sa Srbijom. Medju njima su svakako najpoznatije: Raytheon, Lockheed Corp., California Helicopter International, Airco Precision Industries, Rockwell International Corp., Textron Inc., and Radiation Systems ! Lawrence Eagleburger nije bio jedini američki diplomata na  platnoj listi Beograda. Američki veleposlanik u Beogradu  od 1985-1989 godine John Scanlan, kasnije je postao jedan od  direktora u ICN-Galenika. ICN-Galenika  je mješovito farmaceutsko poduzeće čiji je dvadesetpostotni vlasnik  Galenika-Zemun, a u 75% vlasništva pripada američkom koncernu ICN Pharmaceuticals  dugogodišnjem partneru Srbije. ICN Pharmaceuticals kao i   ICN Biomedicals  su u  većinskom vlasništvu Milana Panića, bivšeg srbijanskog premijera. Osim Scanlana, u ICN Galenici radi i Velimir Branković, zamjenik predsjednika SDS-a za SAD .  ICN Galenika je financijski potpomagala i Srpsko kulturno društvo "J.Ducic" koje je registrirano u Indiani a ovi su opet financirali aktivnosti SDS-a u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Prema američkim medijima ICN Galenika je financirala  više predizbornih kampanja za američke kongresmene i senatore. Kao najpoznatija imena  spominju se  John Braux, Phila Sharpa, Jill Longa i drugi. Bivši kandidat za predsjednika USA Jerry Brown je bio isto tako direktor u ICN Biomedicals, koja je u vecinskom vlasnistvu ICN Pharmaceuticalsa, znači tvrtki  u Panićevom vlasništvu. U poslovnom carstvu Milana Panića  trenutačno je zaposlen i još jedan diplomata poznat u svjetskim okvirima. Radi se o  Andreyu Kozyrewu, bivšem ministru vanjskih poslova Rusije. Spomenuti  gospodarsko-politički odnosi su sve drugo samo ne slučajni. Zahvaljujući njima kao i mnogim drugim odnosima koje su Srbi uspjeli  stvoriti zahvaljujući  dugogodišnjem  nadzoru nad  jugodiplomacijom  u  Srbiju danas kapaju donacije i krediti koji će biti korišteni za gospodarsku obnovu Srbije ali i za  gospodarski razvoj Republike Srpske. Nije li zbog toga  Wolfgang Petrich  i bio mentor pripremanja i potpisivanja Ugovora o posebnim odnosima između SR Jugoslavije i Republike Srpske. Ne kriju li se ovdje i razlozi za pokušaj izjednačava krivnje žrtve i agresora u ratovima koji su vođeni na ovim prostorima. Nije li ova grupacija radila na  uspostavi i implementiranju plana Z-4  a nisu li  zbog ovih poslovno-političkih veza pred Haškim sudom optuženi i generali Gotovina i Ademi ? Sjećajući se slika razorenog Vukovara i  granatiranja Dubrovnika samo spomenimo kako je teza zbog prekomjernog granatiranja Knina koja se spominje u Haškoj optužnici  jednostavno tragikomična.   Mislim da nikakav zaključak nije potreban.  On se nameće sam od sebe.

piši mi ..

Free JavaScripts provided by The JavaScript Source