|
HAAG: RAT
S HVO-om
POČELA ARMIJA BiH
Pažljiva analiza optužnica Haaškog tribunala
protiv generala Armije BiH Mehmeda Alagića i Envera Hadžihasanovića,
pukovnika Amira Kubure, generala HVO-a Tihomira Blaškića te Darija
Kordića i Marija Čerkeza pokazuje dubok jaz među tim dokumentima
i niz kontradikcija među njima. Kratkom analizom spomenutih
dokumenata uočava se da se optužnice pišu, a sudski procesi vode
prema različitim kriterijima, političkim trenucima i potrebama, te
da se na svoj način piše povijest nedavnog rata u BiH izvan BiH i
mimo njezinih stručnjaka. Sve to upućuje na potrebu vrlo smišljena
i oprezna odnosa prema Haaškom tribunalu, ali i na činjenicu da u
tom galimatijasu trpi pravda.
Prva i najdublja kontradikcija između optužnica časnicima Armije
BiH i još uvijek nepravomoćne presude generalu Tihomiru Blaškiću
je u određivanju dana početka ratnog sukoba između Armije BiH i
HVO-a u Lašvanskoj dolini. Presuda generalu Blaškiću
nedvosmisleno daje do znanja da je taj rat počeo "naprasno 16.
travnja 1993. godine", znači zločinom postrojbi HVO-a nad
Muslimanima u Ahmićima kod Viteza.
Optužnica protiv časnika Armije BiH kaže da je taj isti rat u Lašvanskoj
dolini počeo 26. siječnja 1993. godine, dakle 80 dana prije, zločinima
7. muslimanske brigade Armije BiH, iz sastava 3. korpusa Armije BiH
u Zenici, u selu Dusini, smještenom na desnoj obali rijeke Lašve,
u općini Zenica, na njezinu utoku u rijeku Bosnu.
Ova kontradikcija nužno povlači pitanje: tko je počeo rat u Lašvanskoj
dolini? Nove optužnice ICTY-ja daju do znanja da su rat počele
postrojbe Armije BiH, a to znači da je ozbiljno dovedena u pitanje
presuda generalu Blaškiću, kojemu je imputirana odgovornost za
navodnu hrvatsku agresiju na Lašvansku dolinu i početak ratnog
sukoba u njoj između Armije BiH i HVO-a.
Planirana agresija
Ako je rat u Lašvanskoj dolini počeo napadima
postrojbi Armije BiH na postrojbe HVO-a i hrvatska područja u Lašvanskoj
dolini, što je onda s tvrdnjom iz presude generalu Blaškiću o
agresiji Republike Hrvatske, koju je provodio, navodno, sam general
Blaškić. A da je muslimanska politika planirala pod svoju kontrolu
staviti cijelu Lašvansku dolinu, svjedoči i poznata izjava dr.
Ejupa Ganića iz ljeta 1993. godine, kada je bio potpredsjednik
Predsjedništva BiH, da će Armija BiH "zauzeti Lašvansku
dolinu ovako ili onako".
U haaškim procesima generalu Blaškiću, Dariju Kordiću i Mariju
Čerkezu tužiteljstvo ICTY-ja je stalno inzistiralo da u Lašvanskoj
dolini nije bilo Armije BiH, nego da su sve to bile slabo naoružane
skupine građana, koje su se branile. HVO je napadao, protjerivao
civile, ubijao civile i zarobljene vojnike muslimanskih snaga. Optužnice
časnicima Armije BiH najednom otkrivaju toplu vodu. U Lašvanskoj
dolini je bila moćna, dobro naoružana i brojna vojska, postrojbe
Armije BiH sa strogo vojnom strukturom do 3. korpusa u Zenici.
Armija BiH čini zločine nad hrvatskim civilima i zarobljenim
vojnicima HVO-a. U njoj se posebno ističe 7. muslimanska brigada,
kojom su zapovijedali pukovnici Amir Kubura pa Šerif Patković.
Iz općina Lašvanske doline, znači Travnika, Novog Travnika,
Viteza, Zenice i Busovače postrojbe Armije BiH protjerale su 46.100
hrvatskih civila. Iz svih općina u kojima su ratovale postrojbe
Armije BiH i HVO-a protjerano je ukupno 50.000 muslimanskih civila.
I dok je general Blaškić osuđen i za progon muslimanskih civila,
muslimanski časnici nisu optuženi za progon hrvatskih civila. To
je težak lapsus ICTY-ja i teška nepravda prema hrvatskim civilima
žrtvama muslimanskog progona.
U optužnicama muslimanskim časnicima ne spominje se zločin
postrojbi Armije BiH 22. prosinca 1993. u Križančevu Selu,
susjednu selu Ahmićima, kada su ubijena 74 hrvatska civila i
zarobljena vojnika HVO-a. Koji je razlog tome? Moglo bi se zaključiti
da se time željelo umanjiti količinu i težinu zločina postrojbi
Armije BiH nad Hrvatima u Lašvanskoj dolini! U presudi generalu Blaškiću
se sasvim suprotno postupilo.
Kronologija zločina u Lašvanskoj dolini govori da su postojala 24
hrvatska stratišta s 328 ubijenih hrvatskih civila i zarobljenih
vojnika HVO-a i 8 muslimanskih vojnika Armije BiH. Ti podaci
uvjerljivo govore da su Hrvati najveće žrtve ratnog sukoba između
Armije BiH i HVO-a u Lašvanskoj dolini.
Zločini mudžahedina
Vrlo je zanimljivo pitanje zašto se u optužnicama
časnicima Armije BiH posebno podvlači da su zločine nad Hrvatima
najčešće počinili mudžahedini, pripadnici odreda El Mudžahid.
Oni su doista bili vrlo okrutni i u Bosnu su donijeli svirepi tip
ubijanja: obredno ubijanje. Obrana generala Blaškića je nastojala
dokazati da su i Hrvati u Lašvanskoj dolini bili žrtve
muslimanskih postrojbi. O tome sam i sam govorio kao svjedok-ekspert
u procesu obrane generala Blaškića na Haaškom tribunalu. Presuda
generalu Blaškiću to nije uzela u obzir.
U sažetku presude Dariju Kordiću i Mariju Čerkezu kaže se čak
kako je irelevantna činjenica da su počinjeni zločini nad nekim
bosanskim Hrvatima. To je moralno neprihvatljiva retorika o žrtvama,
bilo kojim, jer svaka žrtva ima svoje dostojanstvo iz kojega
proizlazi pravo da se zna za njezino stradanje, da je ona žrtva s
imenom i prezimenom i da se zna tko je, kada, gdje i kako nad njom
počinio zlodjelo.Zašto su toliko apostrofirani mudžahedini? Može
se reći da je i to neka haaška politika. Ako je već bilo zločina
nad Hrvatima, onda je bolje da počinitelji budu mudžahedini nego
domaći muslimani. Time se ne narušava slika o bosanskim
muslimanima kao jedinoj i najvećoj žrtvi rata u BiH. General Enver
Hadžihasanović je u procesu generalu Blaškiću svjedočio na
poziv tužiteljstva i tamo je, pod zakletvom, rekao da odred El Mudžahid
nije bio pod njegovom komandom i da on nije odgovoran za zločine
mudžahedina. Optužnica protiv njega morala bi mu sada to uzeti kao
otežavajuću okolnost.
I na kraju važno je pitanje zašto nije podignuta optužnica i
protiv pukovnika Šerifa Patkovića? On se spominje u optužnicama
muslimanskim časnicima i tu se kaže da je zapovijedao postrojbom
koja je izvršila zločin nad Hrvatima u Dusini. I Patković je bio
svjedok tužiteljstva ICTY-ja u procesu generalu Blaškiću. U tom
svjedočenju sudjelovala je i Željka Rajić, supruga Zvonka Rajića,
zapovjednika HVO-a u Dusini. Ona je u svome svjedočenju izjavila da
se Patković njoj hvalio kako je ubio svojom rukom njezina muža
Zvonka. Pa kada je to rečeno na Haaškom tribunalu, teško je
shvatiti zašto protiv Šerifa Patkovića nema optužnice!
|
referendum.8k.com
