|
Goran Granic je potvrdio da je hrvatskoj Vladi
stigao zahtjev Haaskog tribunala za dokumentacijom oko aktivnosti
vojne i obavjestajne zajednice u hrvatsko-bosnjackom sukobu. Granic
je izravno spomenuo dva imena s dugackog popisa osoba za cije je
djelovanje Haag zainteresiran - generala Slobodana Praljka i dr.
Jadranka Prlica.
Medjutim, iz Sarajeva stizu informacije da je Haag zainteresiran za
jos nekoliko osoba: generale Ljubu Cesica Rojsa, Stanka Soptu i
Zlatana Miju Jelica, te bivseg ministra unutrasnjih poslova
Hercegovacko-neretvanskog kantona Valentina Corica.
SKLONJENI DOKUMENTI
Medjutim, "Slobodna Dalmacija" ekskluzivno saznaje da je
na popisu onih za cije je saslusanje ili izrucenje Haag
zainteresiran cak 120 osoba iz BiH, od cega je 30 hrvatske
nacionalnosti. Usto, hrvatskoj Vladi doista stoje na raspolaganju
mnogobrojni, raznovrsni dokumenti.
Oni se razlikuju po politicko-sigurnosnom znacenju, i obuhvacaju
dokumente od analiza pojedinih vojnih operacija do nesluzbenih i
neprovjerenih biljezaka pojedinih pripadnika sluzbi sigurnosti,
prvenstveno SIS-a i HIS-a koji su djelovali na podrucju BiH. Ivo
Lucic i Miroslav Tudjman su tu opseznu i bez selekcije sakupljenu
dokumentaciju prvo sklonili u Makarsku, a potom prebacili u Zagreb.
Medju spomenutima Jadranko Prlic je svakako najpoznatije i politicki
najutjecajnije ime. Nekadasnji predsjednik Izvrsnog vijeca SR BiH
dugo je vremena bio drugi covjek Hrvatske Republike Herceg-Bosne,
predsjednik Vlade Herceg-Bosne i najblizi suradnik Mate Bobana. Haag
je zainteresiran za donedavnog ministra vanjskih poslova BiH Prlica
prvenstveno radi utvrdjivanja okolnosti i dogadjaja koji su se
zbivali u logorima u Hercegovini i srednjoj Bosni, a koje je
kontrolirao HVO.
PRLICEV POTPIS
Naime, vec nekoliko godina nije tajna da je upravo dr. Prlic, kao
predsjednik HVO-a, odnosno Vlade Herceg-Bosne, dakle visoki
duznosnik HRHB, potom Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i dugogodisnji
potpredsjednik HDZ BiH, potpisao naredbu o otvaranju logora u kojima
su stradavali ili teskim uvjetima bili zadrzavani bosnjacki civili
ili razoruzani pripadnici HVO-a bosnjacke narodnosti. Cak se
faksimil jedne od odluka nasao u jednom od sluzbenih dokumenata
Herceg-Bosne 1993. godine.
Poznato je da je na podrucju Hercegovine i srednje Bosne postojalo
vise takvih logora. Po teskim uvjetima u kojima su se nalazili
pritvoreni Bosnjaci najpoznatiji su Helidrom, smjesten na mostarskom
aerodromu, i Dretelj, kod Capljine, nekada najvece skladiste goriva
bivse JNA. No, Haagu nisu nista manje zanimljiva dogadjanja u logoru
Gabela, Ljubuski i Kaonik kod Busovace. Haaski tribunal je uvjeren
da dokumente i naredbe o osnivanju logora u Hercegovini i srednjoj
Bosni, koje je, potpisao dr. Prlic, hrvatska Vlada doista i
posjeduje, te su tocno i poimence i zatrazeni. Ako se potvrde ove
teze, Prlic bi mogao postati haaskim osumnjicenikom, optuzen za
ratni zlocin i etnicko ciscenje. Dok neki i Prlicev odlazak iz HDZ-a
i pristupanje Alijansi vide kao sracunati potez kojim se zeli
izbjeci odgovornost za odluke i zbivanja tijekom 1993. i 1994.
godine, Prlic je u svojoj jucerasnjoj izjavi "Dnevnom
avazu" potvrdio da je te sporne odluke potpisao.
PRALJAK JE ZASTITIO STARI MOST
Valetin Coric je tijekom rata bio zapovjednik Vojne policije HVO-a.
Haag je zainteresiran za utvrdjivanje njegove uloge i odgovornosti u
najpoznatijem zlocinu koje su Hrvati pocinili nad Bosnjacima. Radi
se o zlocinu u selu Ahmicima, u koje su 16. travnja 1993. godine
upali pripadnici specijalnih postojbi Vojne policije HVO-a i tada je
masakrirano 116 bosnjackih civila. Coricu se pokolj u Ahmicima
stavlja na teret po principu zapovjedne odgovornosti, jer je on bio
nadredjen Pasku Ljubicicu, zapovjedniku 4. bojne Vojne policije
Vitez, Anti Sliskovicu, Tomislavu Vlajicu i Vladi Cosicu,
zapovjedniku specijalne postrojbe "Djokeri" koja je
sudjelovala u ahmickom pokolju. Iako je istina da je u Lasvanskoj
dolini postojao usporedni sustav odgovornosti, iako je upitno kako
su veze s Mostarom doista funkcionirale, Valentin Coric ce se morati
suociti s haaskim istraziteljima.
Za spomenutom cetvorkom, posebno za Ljubicicem, koji je jos u
bijegu, MUP Hrvatske je prosle godine izdao medjunarodnu tjeralicu.
Oni su se dugo skrivali na podrucju RH. Vec nekoliko godina
kalkulira se i imenom Slobodana Praljka. Ovo je prvi put da se s
velikom sigurnoscu moze potvrditi da je Praljak na popisu onih za
koje je Haag zainteresiran. No, suprotno ocekivanjima, general
Praljak ne zanima Medjunarodni sud za ratne zlocine zbog rusenja
Starog mosta, oko kojega se Praljak nekoliko puta eksponirao u
javnosti. Uostalom poznato je da je Praljak tijekom sukoba s bivsom
JNA i Srbima u Mostaru zastitio Stari most. Haag je zainteresiran za
Praljka kao zapovjednika HVO-a u vremenu pocetka i kulminacije
najtezih hrvatsko-bosnjackih sukoba, posebice u Mostaru. To je i
vrijeme kada su na obje strane pocinjeni najzesci ratni zlocini nad
civilima i ratnim zarobljenicima.
OBICNI VOJNICI SOPTA I JELIC
Informaciju da su na popisu osumnjicenika za ratne zlocine generali
Ljubo Cesic Rojs i Stanko Sopta prvi je u Saraejvo donio visoki
predstavnik UN-a Wolfgang Petritsch. On je u razgovoru s kardinalom
Puljicem, nakon njegova povratka iz SAD-a, kazao da se Cesic izravno
tereti zbog, navodne, likvidacije srpskih civila i srpskog casnika
majora Lukica. Medjutim, za Stanka Soptu Haag ne raspolaze nikavim
dokazima, pa je vjerovati da je Petritschova informacija trebala
imati tek propagandno-psiholoski ucinak. Iako bi Soptu predstavnici
medjunarodne zajednice rado vidjeli u Haagu, jer ga drze
zagovornikom ekstremnih rjesenja medju Hrvatima u BiH, Tribunal za
sada prema njemu ne iskazuje nikakav interes.
Sopta je u vrijeme hrvatsko-bosnjackog sukoba bio obican vojnik, tek
poslije je postao zapovjednikom 3. domobranske brigade i 2.
gardijske brigade HVO-a. Poznato je da su u zavrsnim operacijama
postrojbe kojima je zapovijedao general Sopta zarobile pred Banjom
Lukom, na Manjaci 2000 srpskih vojnika, koji su svi sprovedeni na
helidrom i poslije razmijenjeni.
I na koncu, nije jasno zbog cega Haaski tribunal, navodno, prikuplja
dokaze o generalu Zlatanu Miji Jelicu. U vrijeme najtezih
hrvatsko-bosnjackih sukoba Jelic nije bio ni na jednoj istaknutoj
zapovjednoj duznosti. Tek pocetkom 1995. godine on postaje
zapovjednikom Vojne policije HVO-a i sudjeluje u vojnim operacijama
Cincar, Juzni potez, Oluja. U Oluji su glavninu operacija provodile
specijalne postrojbe Hrvatske vojske, a postrojbe Vojne policije
HVO-a samo u operacijama osiguranja.
|
referendum.8k.com
