|
METODA
"MALO MRKVE I PUNO BATINE" VIŠE NE PALI U BOSNI I
HERCEGOVINI
AGONIJA
TUŽNOG
PROTEKTORATA
Samo
u režimu posebnog protektorata je moguće da nevladina udruga za
BiH "Transparency International" izjavi da je ucijenjena
iz najviših krugova međunarodne zajednice u BiH kako bi se spriječila
da objavi izvješće o rastućoj korupciji
Alvis Beneš, mostarskoj glasnogovornici Ureda
visokog predstavnika za BiH Wolfganga Petritscha, doista se mora
priznati da je zaslužila svoju plaću. Ona uporno nastoji uvjeriti
hrvatsku javnost da je u Mostaru i Sarajevu sve u redu, iako se više
ne može sakriti da u Bosni i Hercegovini svakodnevno izbijaju nove
korupcionaške afere i politički skandali kojima su u središtu OHR
i Wolfgang Petritsch. Pravdajući ono što se ne da pravdati,
glasnogovornica povlaštenih pozicija i samovolje međunarodne
uprave u BiH, ne želi vidjeti da je već sada na djelu agonija i početak
kraja jednoga tužnog protektorata. Vrijeme Petritschove uprave
neumitno istječe, jer se model "malo mrkve i puno batine"
pokazao neumoljivo nedemokratskim, kontraproduktivnim i neefikasnim.
Nojevski
sindrom
Upravo stoga se u svojem reagiranju na naš tekst
"Petritsch na mukama" glasnogovornica OHR-a ni jednom riječju
nije osvrnula: na žestoke ocjene kongresmena Hydea o karakteru
Petritschova protektorata; na priznanje dužnosnika OESS-a Daniela
Simpsona o nedopustivom i zastrašujućem korištenju oružane sile
od strane međunarodne zajednice prilikom upada Sfora u Hercegovačku
banku; na angažman Ureda visokog predstavnika i Jacquesa Kleina na
ubrzavanju podnošenja kaznenih prijava protiv Ante Jelavića i
ostalih, te sve prisutnije sumnje da se u Sarajevu radi o političkom
procesu; na razloge višemjesečnog neobjavljivanja revizije
poslovanja Hercegovačke banke i skromne rezultate operacije
"Atena"; na Torngrenovo priznanje nakon što je morao poništiti
natječaj za koncesiju treće GSM mreže; na povlašteno preuzimanje
imovine Hercegovačke banke i oduzimanje tvrtke za trgovinu naftom
"Croherc", investicijskih fondova "Crobih i
"Herbos BiH" i "Hercegovina osiguranja". (Istina
je, u jednom sam pogriješio, kako kaže glasnogovornica. Prisilna
upraviteljica Hercegovačke banke zove se Toby, a ne Mary Robinson,
zbog čega se iskreno ispričavam i irskoj predsjednici.)
Dakle, umjesto komentara tih poteza kojima se razgrađuje
gospodarsko i socijalno tkivo BiH, kojima se, suprotno
zapadnoeuropskoj tradiciji, uvodi praksa progona i obračuna s
političkim neistomišljenicima, glasnogovornica OHR-a nas želi
uvjeriti da je Britanska helsinška skupina za ljudska prava (BHHRG)
jedna dekadentna, nekredibilna i ilegalna organizacija, "znana
po potpori autoritarnim režimima i diktaturama, poput Lukašenka u
Bjelorusiji", koja nema nikakve veze s Međunarodnom helsinškom
federacijom (IHF).
Model
Lukašenko
Sve da su te kvalifikacije doista i točne, sve da
i doista postoji neka skupina koja ljudska prava, zaboga, brani
zagovaranjem autoritarnih režima i diktatura, zašto su dužnosnici
OHR-a, poput zamjenika visokog predstavnika Colina Munroa, tako srdačno
ugostili izaslanstvo BHHRG-a tijekom njihova posjeta BiH u travnju
ove godine. Izvjesno je da je Britanska helsinška skupina
Uredu visokog predstavnika postala problematična i nepoželjna
onoga trenutka kada je objavila Izvješće u kojemu se kaže:
"Razlog za postojanje tako ozbiljnih kršenja zakonskog poštenja
u BiH je taj da ne postoje doslovno nikakve provjere mandata visokog
predstavnika i drugih Daytonom nametnutih struktura. Tako je kultura
nekažnjavanja i zakonske svemoći izrasla u režim UN-a."
Upravo je Monro izaslanstvu BHHRG-a takvu svemoćnu poziciju
Petritschova "konačnog autoriteta" pokušao objasniti
riječima: "Znate, ovo je mjesto stvarno protektorat!"
BHHRG je počinio strašan grijeh jer je negativnu ocjenu
Petritschova protektorata proslijedio na mnoge svjetski ugledne
adrese.
Usto, ako je BHHRG skupina koja doista podržava autoritarne režima
i diktature, onda glasnogovornicu OHR-a treba upitati postoji li
razlika između Lukašenkova režima u Bjelorusiji i Petritschova
protektorata u BiH. Koja je razlika između legalno izabranog režima
g. Lukašenka, koji nasiljem nad političkim protivnicima temeljito
reducira demokratski politički život Bjelorusije, s jedne, i
protektorata g. Petritscha, postavljenog na dužnost "šefa"
države bez ikakva utjecaja ili volje stanovnika BiH, s druge
strane?
Kakva je to razlika između autoritarnog režima Aleksandra Lukašenka
i režima Wolfganga Petritscha u kojem se poništavaju izborni
rezultati općih parlamentarnih izbora, dovode na vlast stranke i
političari koji nemaju podršku naroda, u kojem se voljom
"konačnog autoriteta" smjenjuju čelnici najviših državnih
institucija i političkih stranaka, u kojem se dovode u pitanje
temeljna prava i slobode suverenih naroda i građana, u kojem se
pravila izbora za Dom naroda mijenjaju prema potrebama izbornog inženjeringa,
u kojem se za tren sve može suspendirati, od Ustavnog suda do čelnika
uprava državnih poduzeća, u kojem se zaustavlja privatizacija i
strancima dijeli državna i privatna imovina, u kojem se povećavaju
zloporabe i korupcija unutar međunarodnih asocijacija, u kojem se
ignoriraju zakoni koje donosi Parlament i tako urušava
ustavnopravni poredak jedne suverene države, u kojem se oružjem
upada i "pravi red" u privatnoj banci itd., itd.
Talionica
"Aluminija"
Samo u takvom režimu je moguće da OHR imenuje
poseban stručni revizorski tim na čelu s Vimom Timmermanom, čiji
je zadatak bio izraditi izvještaj o poslovanju i strukturi vlasništva
u mostarskom "Aluminiju". Ali, izvještaj rađen pod
paskom OHR-a, najviši dužnosnici BiH ocijenili su lažnim,
korupcionaškim i štetnim za gospodarske interese BiH, pa su član
Predsjedništva BiH Beriz Belkić i predsjednik Federacije BiH Karlo
Filipović zatražili hitan sastanak s Wolfgangom Petritschom, a
premijer Vlade Federacije Alija Behmen zbog "Aluminija" i
lažiranog izvještaja zaprijetio ostavkom. Samo u režimu posebnog
protektorata moguće je da činovnici OHR-a, po jasnim napucima, više
puta, samoinicijativno mijenjaju tekst završnog izvještaja o
mostarskom "Aluminiju", o čemu je na vrijeme i uzaludno
obaviješten Petritschov zamjenik Matthijas Sonn.
Samo u režimu posebnog protektorata, koji se, dakako,
"strukturalno" i "kvalitativno" razlikuje od
Lukašenkova režima u Bjelorusiji, moguće je da Boris Divjak,
predsjednik nevladine udruge za BiH "Tranparency
International", prije nekoliko dana izjavi da su on i devet članova
te organizacije ucijenjeni iz najviših krugova međunarodne
zajednice u BiH, dakle iz OHR-a, kako bi ih se spriječilo da ne
objavljuju izvještaj o rastućoj i stravičnoj korupciji u međunarodnim
institucijama. Ni o tome glasnogovornica ne priopćava ni riječi.
Ali, samo u društvima koja su se odlučila suprotstaviti
Petritschovoj samovolji i sveprisutnoj korupciji, može se dogoditi
da novinar "Oslobođenja" Azhar Kalamujić u svojoj
kolumni "Petričeva kletva" napiše sljedeće: "U
vrlo kratkom vremenu visoki predstavnik i njegov Ured našli su se u
središtu tri korupcione afere koje prijete totalnim
kompromitovanjem vodeće institucije međunarodne zajednice u BiH.
Posljednji slučaj ’peglanja’ izvještaja o reviziji u
’Aluminiju’, prethodno i skandalozni pokušaj jeftine prodaje
trećeg GSM, te pripremanje 50-milionskog predugovora o zaštiti
dokumenta sa ’Siemensom’, tri su svježa događaja koja bi, kako
je za ’Oslobođenje’ izjavio visoki funkcioner Vijeća ministara
BiH, zauvijek mogli ispratiti Petriča i njegov međunarodni tim iz
BiH." Tim riječima najavljuje "Oslobođenje"
inicijativu državne Vlade kojom bi se mogla zatražiti Petritschova
demisija, puno prije negoli je zamislio otići.
Tajna
Petritschove plaće
Međutim, prije svoga odlaska Petritsch će morati
riješiti i još jednu misteriju — tajnu visine njegove plaće, što
iznimno zanima bosanskohercegovačku javnost. Ni nakon bezbroj pokušaja
niti jedan novinar nije uspio iz opreznog Petritscha izvući podatak
da su, uza sve posebno plaćene troškove, njegova neto mjesečna
primanja 50 tisuća maraka, na koja, za pretpostaviti je, porez nije
platio u BiH. Sumnjamo da je to učinio i u Austriji.
Kada je riječ o trećoj GSM mreži, glasnogovornica pokušava biti
pametna i cinična. "I ako je g. Puntarić takav stručnjak za
ovo pitanje, sigurno bi nam mogao pojasniti zašto je licencija za
četvrtu GSM mrežu u Austriji početkom srpnja prodana ’Western
Wirelessu’ za jedan austrijski šiling. Je li to možda neka
anomalija?" premoćno se pita glasnogovornica, ne sluteći da
je, u odnosu na njezino znanje ove materije, g. Puntarić doista
svjetski ekspert.
Glasnogovornica na čitatelje nastoji ostaviti dojam podatkom da je
licencija za četvrtu austrijsku GSM mrežu prodana američkoj
kompaniji "Western Wireless", ne sluteći da nam je
poznato kako je tu priču bosanskohercegovačkoj javnosti pokušao
prodati osobno visoki predstavnik Wolfgang Petritsch u svome
televizijskom nastupu na sarajevskoj NTV "Hayat". I bio
ismijan. U svojem televizijskom istupu Petritsch je u jednom
trenutku teatralno posegnuo rukom u džep i izvadio pripremljenu
kovanicu od jednog austrijskog šilinga. "On vrijedi 14
pfeniga. Ovo je cijena koju je ’Western Wireless’ platio za
licenciju u Austriji prije nekoliko dana", kazao je Petritsch.
Cijena je, dakako, istinita, ali za priču nije presudna.
Šala
mala
U tom se slučaju radilo o prodaji GSM mreže po
tzv. skandinavskome modelu, po kojem se "WW" obvezao da će
izgraditi kompletnu infrastrukturu za funkcioniranje GSM mreže. U
slučaju BiH primijenjena je kombinacija skandinavskog i europskog
modela, po kojem se licencije prodaju po vrlo visokoj cijeni, ali se
država obvezuje budućem operateru omogućiti korištenje postojeće
infrastrukture. Petritsch i CRA primijenili su i skandinavski i
europski model prodaje, po kojem su državni operateri PTT-a BiH i
Republike Srpske bili dužni stranoj kompaniji koja dobije licenciju
dati i besplatan pristup na 30 posto svojih kapaciteta. Priče o 400
milijuna maraka, koje bi, prema Petritschu i prema navodima
glasnogovornice, uložio austrijski operater, naprosto su se
pokazale izmišljotinama.
Austrija je prva europska država koja je jednoj američkoj
kompaniji dopustila poslove iz područja telekomunikacija. U svim državama,
pa tako i u Austriji, očito glasnogovornica to ne zna, najjača
telekomunikacijska kompanija je vlasništvo države. Zašto bi u BiH
bilo drukčije? Zato što OHR to pokušava onemogućiti! Upravo je
W. Petritsch zagovarao privatizaciju tamošnjih PTT-a, po kojoj bi
se većinskih 67 posto vlasništva prodalo stranom investitoru.
Razumijem glasnogovornicu kojoj nije preostalo ništa drugo nego da
u nedostatku boljih dokaza ponovi šalu i potvrdi Petritschovu
bizarnost o, navodno, pronađenom stroju za izradu krivotvorenih
vozačkih dozvola u Hercegovačkoj banci. To je očita potvrda da je
potreba za svakom daljnjom prepiskom posve iscrpljena.
|
referendum.8k.com
