|
Piše:Nebojša
Dimitrijević |
OSAM
GODINA NAKON ZAPLJENE UBOJITE
POŠILJKE OTKRIVA SE "ARAPSKA VEZA"
Bin
Ladenovih 130
tona
oružja za Bosnu "zapelo" u Mariboru
Iza dopreme oružja 1992. iz Kine za BiH, koje je mjesecima stajalo u
mariborskoj zračnoj luci da bi 1993. bilo zaplijenjeno, stajala
je organizacija TWRA koju su podupirali Osama bin Laden i šeik
Omar Abdel Rahman. Godine 1992. u to su se uklopili i minimalni
interesi Zapada, međutim već godinu poslije zajedništva više
nije bilo...
Mariborska zračna luka bila je logistička baza
koja je povezivala siromašnu državu Sudan, mrežu Osame bin
Ladena i Bosnu, zemlju koja je bila u grozničavoj stisci — u
svom posljednjem broju otkriva ljubljanski tjednik Mladina. U
tekstu naslovljenom Od dobročinitelja do zločinca, u pravilu
kvalitetno obaviješteni ljubljanski tjednik upozorava na pozadinu
mariborskog "linka" trenutačno najtraženijeg čovjeka
na planetu. Tim su linkom 1992. godine bile povezane i zapadne
obavještajne službe, tvrdi autor teksta s potpisom Ali H. Žerdin.
On upozorava na to kako je Slovenija povezana s dijelom svijeta
kojem danas lijepe etiketu da je barbarski. Podsjeća na najveću
slovensku aferu, čijem segmentu, koji se iz današnje perspektive
čini osobito zanimljiv, nije pridavana gotovo nikakva pozornost.
"Rujna 1992. godine iz Kartuma su u Maribor doletjela četiri
ukrajinska zrakoplova. Kartum leži u Sudanu, državi koju danas
nalazimo na popisu onih koje podupiru terorizam. Zrakoplovi su do
Maribora doletjeli preko Budimpešte.
Oružje u zračnoj luci
Tehnički dio zračnoga mosta između Kartuma i
Maribora organizirao je austrijski državljanin Dieter Hofmann.
Kao naručitelj usluge bio je potpisan sudanski državljanin s
diplomatskom putovnicom Elfatih Hassanein. Hassanein je vodio
humanitarnu organizaciju Third World Releif Agency — TWRA
(Agencija za pomoć trećem svijetu) čije je sjedište bilo u Beču."
Pripadnici sigurnosne službe slovenskog Ministarstva obrane, međutim,
u pratnji carinika 21. srpnja 1993. godine otvorili su kontejnere
koji su stigli iz Kartuma i zatim deset mjeseci ležali u skladištu
mariborske zračne luke. U to su vrijeme, naime, već bili zaoštreni
odnosi između bosanskih Hrvata i Muslimana te hrvatske vlasti
nisu dopuštale tranzit.
Slovenski sigurnosnici su utvrdili da iz Kartuma u Sloveniju nije
stigla obična humanitarna pomoć, već približno 130 tona oružja.
"O mariborskoj aferi s oružjem poznato je gotovo sve",
podsjeća Mladina. "Poznato je da je teret trebao otputovati
u Bosnu te da se njime bavio bosanski državljanin Hasan Čengić.
Poznato je i to da su dospijeće tereta pomogli i neki službenici
slovenske sigurnosno-informativne službe, da su slijedile optužnice
i suđenje. Poznato je da nitko nije osuđen. Poznato je da su
slovenske vlasti upalile zeleno svjetlo za tranzit humanitarne
pomoći." Unatoč činjenici da je to najveća,
najkompleksnija, najsimptomatičnija i najviše "prežvakana"
slovenska afera, neke stvari su ostale nejasne. Teret je, naime,
stigao iz Sudana, jedne od najnerazvijenijih država svijeta, koja
ne slovi po razvijenoj industriji oružja. Oružje je bilo
podrijetlom iz Kine — otkriva Mladina.
Tko su financijeri
Tko ga je financirao? Tko je Elafatih Hassanein,
čovjek koji je bdio nad teretom? Pokušaji slovenskih
informativnih službi da otkriju pojedinosti kod sudanskih vlasti,
ali i kod zapadnih službi, nisu urodila plodom. Otkrile su, međutim,
da je Hassanein 21. rujna 1992., kada je u Maribor stigla prva pošiljka,
bio u Sloveniji. Oko 1. listopada na Bledu se sastao s
predstavnicima Vlade tamošnje Republike Bosne i Hercegovine.
Spomenutom, dugogodišnjem bliskom suradniku tadašnjeg
predsjednika Republike BiH Alije Izetbegovića, Hassanein je uručio
ček od milijun njemačkih maraka. Hassanein se idućih mjeseci
stalno nalazio oko tereta. Međutim, tek nakon članka objavljenog
1996. u Washington Postu postalo je jasnije tko je Hassanein i što
je organizacija TWRA. Ta organizacija je osnovana u Beču 1987.
godine s ciljem da pomaže islamskim državama. Njezin godišnji
proračun, težak više desetaka milijuna dolara, ostvaruje se
uplatama vlada, kako prozapadno tako i proistočno orijentiranih
islamskih država i pojedinaca. Washington Post je istaknuo
dvojicu: šeika egipatskoga roda Omara Abdel Rahmana, i danas
poznatijeg Osamu bin Ladena. Šeik Omar Abdel Rahman poznat je kao
spiritualni vođa prvog napada na newyorški WTO 26. veljače
1993., kada je poginulo šest osoba, a približno tisuću ih je
ranjeno. U ožujku 1993. godine je uhićen te je nekoliko mjeseci
poslije osuđen na doživotnu robiju.
Šeik Rahman je u SAD doputovao 1990. godine s američkom vizom
koju je dobio u Kartumu, a 18. kolovoza te 1993. godine State
Department je vladi u Kartumu priopćio da je Sudan uvršten na
popis zemalja koje podupiru terorizam jer se u njoj skupljaju
islamski ekstremisti. U Sudanu je tada živio i Osama bin Laden.
Austrijski i njemački istražitelji koji su 1995. godine upali u
bečko sjedište TWRA otkrili su da je najveći dio novca te
organizacije bio namijenjen Bosni i Hercegovini. Mladina naglašava
činjenice da je oružje namijenjeno BiH iz Kine preko Sudana i Mađarske
ukrajinskim zrakoplovima doputovalo u Sloveniju, a dopremu je
tehnički organizirao zapadnjak Dieter Hofmann, Austrijanac koji
je u izvještajima slovenske obavještajne službe označen kao
"mogući eksponent jedne od inozemnih obavještajnih službi".
Interesi Zapada
Autor postavlja pitanje je li on u pritaji bio
opunomoćenik zapadnih država koje su bez otisaka prstiju tovarom
oružja željele ostvariti ravnotežu snaga na bosanskohercegovačkim
frontama? Nakon što je Dieter Hofmann 19. ožujka 1993. uhićen u
Mađarskoj, a tome je prethodila prva eksplozija u WTC-u, nenačelna
koalicija Zapada i Sudana oko opskrbe Bosne nije više bila
primjerena. Zanimljivo je da su četiri tjedna nakon otkrića oružja
na mariborskoj zračnoj luci Sjedinjene Države Sudan proglasile
državom koja podupire terorizam, uočava novinar Mladine. Ističe
i činjenicu da su napori slovenskih obavještajaca da doznaju
pojedinosti o teretu i osobama koje su povezane s njim, kako u
Sudanu i Turskoj tako i u Austriji, Velikoj Britaniji i SAD-u,
bili neuspješni. Zaključuje kako je organizacija za pomoć
islamskim državama TWRA, koju su podupirali Bin Laden i šeik
Omar Abdel Rahman, imala interes da svoje poglede na svijet izvozi
u Bosnu. Godine 1992. u to su se uklopili minimalni interesi
Zapada, međutim godine 1993. njihov zajednički interes više
nije postojao.
