Dnevnik "Slobodna dalmacija" u broju
od 05.rujna ove godine objavila je komentar pod naslovom
"Natječaj za lidera nove BiH" čiji je autor
predsjednik Republikanske stranke BiH i aktualni član
"Alijanse za promjene" Stjepan Kljujić.
Od samog formiranja "Alijanse za promjene" i
vrapcima na grani poznat je način na koji je ista posložena
i kojim su se sve metodama služili njeni kreatori da bi je
instalirali na vlast.
Isto tako poznato je, da tzv. Hrvatski predstavnici u tijelima
Alijanse nemaju niti minimum legaliteta niti legitimiteta
dobivenog na izborima no ipak ustoličeni su u marionetsku
vladu te nastoje odano služiti nositeljima protektorata i
političkom vodstvu bosanskih muslimana, potpuno svjesni činjenice
kako u svome narodu, niti su imali, niti će imati bilo kakve
potpore.
I iz takve jedne antihrvatske grupacije ponekad se čuju dobro
aranžirani tonovi koji se prosječnom čitatelju mogu učiniti
prihvatljivim.
Jedan od interpretatora takvih tonova svakako je čovjek koji
informaciju zna aranžirati i dobro plasirati, novinar po
profesiji Stjepan Kljujić.
Sjećamo ga se kao čovjeka koji je uz pomoć krugova bliskih
sadašnjem predsjedniku Republike Hrvatske Stipi Mesiću
preuzeo HDZ BiH u vrlo delikatnom trenutku. Kljujić je
preuzeo HDZ u vrlo delikatnom trenutku (kada je šira javnost
saznala da je dvojac Manolić-Mesić na mjesto prvog
predsjednika HDZ-a BiH instalirao Srbina Davora Perinovića)
te je najaču stranku Hrvata u BiH vodio sve do ljeta 1992
godine, kada ga je Stipe Mesić "prijateljski
savjetovao" da odstupi s predsjedničke dužnosti.
Zahvaljujući naglom razvoju događaja i velikoj potpori službenog
Zagreba Kljujić se kandidirao i bio izabran na prvim višestranačkim
izborima održanim u studenome 1990 godine. Kljujić ulazi u
Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine i u njemu ostaje
do prvih izbora održanih nakon Daytonskog sporazuma, 1996
godine.
Treba li uopće naglašavati kako je Kljujić tijekom rata
sjedio u tada "muslimanskom" Predsjedništvu Bosne i
Hercegovine, pa i u vrijeme kada su muslimanske postrojbe ABiH
počinile stravične zločine nad Hrvatima u Trusini,
Doljanima, Križančevom selu, Grabovici, Uzdolu, Bugojnu,
Travniku, i mnogim drugim mjestima.
Treba li naglašavati kako je Kljujić zajedno sa aktualnim
hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem svjedočio kao
svjedok Haškog tužiteljstva, u procesu protiv generala
Tihomira Blaškića.
Taj i takav Stjepan Kljujić se s vremena na vrijeme javi u
sredstvima javnog priopćavanja predstavljajući se kao borac
za prava Hrvata u Sarajevu a u novije vrijeme i kao zaštitnik
hrvatskih nacionalnih interesa u crveno-zelenoj Alijansi.
Lukava strategija
S vremena na vrijeme Kljujić se javi sa nekim svojim
"građansko sekularnim" stavovima pokušavajući si
stvoriti oreol branitelja hrvatskih nacionalnih interesa u,
kako je sam naziva, "sekularnoj i građanskoj Bosni i
Hercegovini."
Počinjući svoj komentar u Slobodnoj Dalmaciji riječima,
"U posljednje vrijeme, unutarnji neprijatelji BiH
uglavnom su fiksirani: hrvatska samouprava, Hercegovačka
banka, sedam vodećih rukovodilaca Hrvatskoga narodnog sabora,
a u posljednje vrijeme spominje se i mostarski Aluminij.
Kriminalci s ostalih prostora BiH se više ne spominju, a sve
se manje govori i onima koji opstruiraju povratak izbjeglica,
jer ovaj ključni problem u BiH sve manje zanima one koji
imaju vlast." Ovakvi pamfletizmom Kljujić zapravo pokušava
među Hrvatima zadobiti pristaše za svoj stranački program,
za opciju "građanske i sekularne" države Bosne i
Hercegovine. Isto tako, kao prepreden i lukav, te vlasti žedan
političar Kljujić apsolutno dobro zna da mu je potpora koju
je uživao kod muslimanskog političkog vodstva zapravo već
davno iskliznula iz ruke.
Sarajevo kao njegova izborna baza, ali i Komšićeva i Brigićeva,
mu je svakako osobito zanimljivo. Vladavinu Alijanse kroz
prizmu Sarajeva ocjenjuje ovako "Umjesto da Alijansa
afirmira multietničku i sekularnu BiH kao jedino moguću državu,
ova višestranačka grupacija je povukla nekoliko poteza koji
su sasvim u suprotnosti s jedino mogućim ustrojem Bosne i
Hercegovine. Ako su u Sarajevu imenovana 22 jednonacionalna
upravna odbora državnih poduzeća i institucija, onda svaka
priča o multietničnosti postaje suvišna."
Kao i Račan u Hrvatskoj, i Lagumdžija u Alijansinoj vladi učvršćuje
svoje kadrove na bitna mjesta u strukturama vlasti,
postavljajući članove iz SDP-a a Krešimir Zubak se s druge
strane pokušava predstaviti kao zaštitnik Hrvatskih interesa
malo udaljen od Lagumdžije i SDP-a ali zato jako blizak
strukturama međunarodne zajednice a poglavito britanskom i
američkom veleposlanstvu.
U takvom rasporedu snaga Kljujić se već sada okreće
potencijalnim biračima te kaže i ovo,
"već prigodom konstituiranja nove vlasti bilo je
primjetno da se veliki broj dužnosnika iz prethodne vlasti,
promjenom stranačkih dresova, provukao u Alijansu, te da
najjače stranke Alijanse nisu uvažile kriterije kvalitete i
sposobnosti pojedinaca, kako je to bilo dogovoreno, nego su
zauzele najznačajnija mjesta sa željom da preuzmu
vlast."
Za ne vjerovati je kako Kljujić nije svjestan činjenice da
te velike stranke (SDP i Stranka za BiH) imaju potporu najvećeg
djela bosanskih muslimana a prešutnu i tihu potporu i SDA a
kakvu i čiju potporu ima on i još nekolicina fikus-stranaka
kao što su Šimićev HSS, Zubakov NHI, njegov RS ili
"Stranka penzionera" kojoj su za predsjednika
muslimani postavili izvjesnog Alojza Knezovića te istu nakon
toga uključili u Alijansu kao Hrvatskog predstavnika.
No osobna poruka Kljujićevog komentara može se isčitati iz
sljedeće rečenice, "Znakovit je također bio i komentar
u "Oslobođenju" s pitanjem tko sve može biti lider
nove BiH. Javno se deklariraju da to mogu biti samo Silajdžić,
Lagumdžija ili Zdravko Grebo. Ovaj komentar je na najbolji način
determinirao svoja stajališta o multietničkoj BiH".
Svjestan je stari lisac kako su Zubak i Prlić zaokupljeni oko
prijetećih haških optužnica a Jozo Križanović ne pokazuje
baš previše volje za ozbiljnijom političkom utakmicom,
Kljujić je podigao svoj glas tražeći ravnopravnost. Kroz
borbu za hrvatske interese u građanskoj državi Kljujić pokušava
staviti do znanja da se Bosanski muslimani moraju odlučiti
između Silajdžića i Lagumdžije, a uz predstavnika Srba
Zdravka Grebu, Kljujić najvjerojatnije vidi sebe osobno kao
predstavnik Hrvata.
Dižući ovu medijsku prašinu Kljujić se pokušava
promovirati u jednog od trojice lidera nove "građanske i
seularne" Bosne i Hercegovine.
Alijansina "Svebosanska inicijativa"
Dugi niz godina pratili smo i pratimo konstituiranje
bosanskih muslimana u modernu europsku naciju. Kad smo prije
nekoliko godina prvi puta čuli spominjanje
"nacionalnog" imena "Bosanac" mislili smo
da se radi o grešci. Smatrali smo kako su nekoliko godina
nakon što je iz radionice Tunje Filipovića izišlo
nacionalno ime Bošnjak te bilo izglasovano na
jednonacionalnoj muslimanskoj Skupštini, ispunjena nacionalna
stremljenja većine bosanskih muslimana. Nakon toga termin
"Bosanac" se sve sustavnije natura preko sarajevskih
elektronskih medija i tiskovina a isti počinju rabiti i
pojedini predstavnici međunarodne zajednice.
Iz Kljujićevog komentara prvi sam put čuo za tzv,
"SVEBOSANSKU INICIJATIVU"
Govoreći biranim riječima o istoj Kljujić se osvrće na
aktivnosti koje na tom planu provode Haris Silajdžić, Tunjo
Filipović i Nijaz Duraković zajedno sa Ivom Komšićem i
Mladenom Ivankovićem-Lijanovićem.
Što takva inicijativa uopće znači i koji su joj ciljevi.
Bolji poznavatelji prilika na ovim prostorima znaju kako je u
vrijeme austro-ugarske uprave nad Bosnom i Hercegovinom jedna
od temeljnih smjernica te uprave bila stvaranje
"bosanskog jezika" i zasebnog "bosanskog
naroda".
Svi oni koji danas i površno prate politička previranja u
Bosni i Hercegovini jasno i nedvojbeno vide kako se u dvije
polovice daytonskog protektorata vode dva odvojena procesa. U
onom srpskom djelu na 49 % teritorija Bosne i Hercegovine
svakim danom jača Republika srpska a na ovih 51 % teritorija
instalirana je federalna vlast pod vodstvom dviju jakih
muslimanskih stranaka i nekoliko minornih strančica sa
Hrvatima kao uresima muslimanskoj većini.
Iz te i takve vlasti dolazi i spomenuti projekt
"SVEBOSANSKE INICIJATIVE".
Cilj takve inicijative jeste pod plaštom provedbe Daytonskog
sporazuma stvoriti "građansku i sekularnu" Bosnu i
Hercegovinu ali na prostoru Federacije. Tunjo Filipović,
Haris Silajdžić, Zlatko Lagumdžija, Nijaz Duraković za taj
su projekt osigurali i potporu Ive Komšića i Mladena
Ivankovića-Lijanovića.
Samozvani "lider nove Bosne i Hercegovine" Stjepan
Kljujić već vrši promidžbu takvoj ideji tvrdeći
"Nema dvojbe da će tekst, zahvaljujući Muhamedu Flipoviću
i Nijazu Durakoviću, biti prihvatljiv, jer bar kada je o
njima riječ, oni su sigurno ljudi koji podržavaju multietničku
i sekularnu BiH"
Za Komšića i Ivankovića-Lijanovića te Kljujića i Zubaka
opet je rezervirano mjesto fikusa u vlasti, bez obzira što se
radi o njihovom životnom djelu, "multietničkoj i
sekularnoj BiH" ali na 51 % teritorija.
|
referendum.8k.com
