|
Procjene
američke obavještajne službe, u nas poznate kao svemoćne CIA-e,
kažu da Bosna Hercegovina kao zajednička država tri ravnopravna
konstitutivna naroda: Hrvata, Bošnjaka i Srba neće dočekati
2005.godinu. Preciznije kazano, procjene njihovih analitičara
govore da će se BiH raspasti za tri do pet godina.
Na
temelju čega američki obavještajci temelje svoje prosudbe kada
znamo da se američka diplomacija i deklarativno i praktički zalaže
za cjelovitu BiH?
Ikustva
iz američke. intervencije u mnogim zemljama svijeta kažu da nikad
ne nastupaju sa samo jednim planom prema nekom području. Uvijek
postoji plan a,b,c itd. Onaj koji se pokaže najrealnijim redovito
prikazuju kao svoj, bez obzira tko je njegov idejni tvorac i tko ga
je realizirao. Bez obzira na aktualnu hrvatsku politiku u
posljednjih deset godina, koja se deklarativno zalagala za BiH,
uvijek je kao pričuvna varijanta postojala želja za zaštitom
hrvatskih prostora u BiH i konkretnije rečeno pripajanjem Posavine,
Hercegovine i Zapadne Bosne Hrvatskoj. Kad se u Sarajevu spomene Tuđman
ili HDZ Bosancima kao da ste pokazali crvenu krpu i redovito će vam
kazati: Tuđman je dijelio Bosnu. Bosnu su dijelili i drugi
ali nisu uspijevali svoje
nakane izvesti do kraja. Bosnu je dijelio i Karadžić i Izetbegović,
samo što se nisu uspjeli dogovoriti
oko teritorija I načina
kako to tehnički provesti. Kod mnogih Hrvata , bez obzira
slijedili oni politiku Tuđmanovog HDZ ili pripadali ortodoksnom
jezgru SDP-a , vrlo se često može čuti činjenica – raspala se
Titova velika Jugoslavija pa će se raspasti I Titova mala
Jugoslavija. Mala ugoslavija, ovdje ne treba posebno obrazlagati, je
BiH. Istina, svi vodeći hrvatski političari Brem ddeklarativno, još
uvijek su zarobljenici AVNOJ-a I odluke zasjedanja u Jajcu smatraju
svetim pismom. Kao da se AVNOJ-em zacementirano stanje mora vječno
čuvati. BiH danas funkcionira kao država tri naroda I dva entiteta
koja su ustrojena prije 5. godina u Daytonu . Dogovorom potpisanim
prije 5. godina nisu zadovoljni ni Srbi, ni Bošnjaci-Muslimani ni
Hrvati. Srbi, jer
žele imati mogućnost priključenja Srbiji i samo su rijetki srpski
političari kupljeni od medunarodne zajednice koji se deklarativno
zalažu za ejelovitu BiH, dok je većina i naroda i politike
ustrajala u želji da imaju vlastitu državu i u perspektivi se
priključe matici Srbiji.
Hrvati,
iako su se na referendumu izjasnili za cjelovitu BiH i danas kad kažu
moja domovina misle na Hrvatsku a ne na BiH. Muslimani pak misle da
je Bosna i njihova domovina i prema Srbima i Hrvatima pokušavaju se
ponašati kao da su oni u toj državi podstanari. Trenutno je u BiH
vrlo aktualan pokušaj formiranja zajedničke vojske a informacije
iz Banje Luke govore
da to neće ići lako. Konkretno, šanse da
se ustroji zajednička vojska BiH
vrlo su minimalne.
Predsjednik bez države
Na
Zagrebačkom
summitu medu inim bilo je govora o Balkanu regija čime se zapravo
sve zemlje bivše Jugoslavije s izuzetkom Slovenije, a s priključenom
Albanijom, pokušavaju uklopiti u posebnu zajednicu koja
bi kao zajednica bila primljena u Europsku uniju.
Zvijezda Zagrebačkog summita ''' bio je jugoslavenski pred
sjednik Vojsilav Koštunica, no za budućnost ovog
prostora najznačajnija je izjava crnogorskog predsjednika
Mila Đukanovića koji je kazao da Crna Gora organizira
referendum o vlastitoj samostalnosti. Da su mnoge stvari u : Crnoj
Gori odavno krenule ka samostalnosti uvjerio sam se i osobno
tijekom Ijeta ove godine. Na benzinskim postajama gorivo se
moglo kupiti samo za njemačke marke dok dinare
službeni novać SRJ nisu ni imali. Budući da nam je poznato
raspoloženje Crnogoraca prema Beogradu, nedvojbeno je da će najveći
broj njih glasovati za samostalnu Crnu Goru. Što se nakon toga događa?
Izlaskom Crne Gore iz Jugoslavije, Jugoslavija kao država prestaje
postojati, a Vojislav Koštunica postaje predsjednik bez države. To
stvara jednu novu situaciju jer Kosovo je također sastavni dio
Jugoslavije, a ne Srbije, pa i ta nekadašnja jugoslavenska
pokrajina ima formalno pravni način tražiti vlastitu samostalnost
i mogućnost da se u prespektivi Albanci s Kosova i njihova
subraća iz države Albanije povežu u zajedničku državu. Takva
situacija mogla bi stvoriti dodatne probleme Makedoniji u čijim
zapadnim dijelovima uz granicu s Albanijom živi
25%
stanovništva Makedonije i u većini su Albanci. Ta činjenica je
tim bitnija što je riječ o najbogatijem dijelu albanskog pučanstva
čija se gospodarska moć može mjeriti bogatstvom albanske
dijaspore.
BiH leopardova koža
Kad
se s područja Srbije,.odnosno SR Jugoslavije. vratimo na političku
scenu BiH, u tom kontekstu nisu nezamijećene izjave gotovo svih
predstavnika političke elite iz Republike Srpske koji kažu:
"Ako Kosovo napusti Jugoslaviju, RS se pripaja Srbiji". Što
u tom slučaju može napraviti međunarodna zajednica, što će
napraviti Muslimani i kako će reagirati Hrvati? Medunarodna
zajednica od međunarodnih predstavnika do UN-a deklarativno se bez
dvojbe neće složiti s takvim razvojem dogadaja. Međutim, kao i u
mnogim slučajevima do sada kad su priznavali razvoj dogadaja na
terenu, pa čak kad je po srijedi bio čisti genocid i okupacija, i
ovaj put neće im preostati ništa drugo nego se složiti sa zatečenom
situacijom. Muslimani i Hrvati i u proteklih deset godina redovito
su igrali crnim figurama i vukli poteze kojima su odgovarali
na akcije koje su poduzimali Srbi. Među njima je međutim
bila jedna bitna razlika. Hrvati su kao i Srbi optuživani da su rušitelji
Bosne, dok su Muslimani smatrani zaštitnicima Bosne, iako su vrlo
loše organizirani bez vojne sile, policije i pravosuđa. Ipak su
rat u BiH doživljavali kao "Božji dar", kako je jednom
zgodom kazao Alija Izetbegović, jer je to bio jedini način da se
musli manski narod u BiH homogenizira i preraste u naciju. Bosna je
u mnogim analizama prikazivana kao leopardova koža. Zemlja koja je
tako naseljena Hrvatima, Srbima i Muslimanima da ju je praktično
nemoguće razdijelifi. Današnji analitičari nakon petogodišnjeg
rata i pet godina mira misle da je to ipak samo stvar tehnike. Između
Muslimana i Hrvata sporni su samo gradovi Mostar i Bugojno, dok su
gianice RS definirane i kako srpski političari najavljuju u slučaju
odlaska Crne Gore i Kosova iz Jugoslavije RS povezuje se s
Beogradom. Europska unija, SAD i hrvatski predsjednik Mesić,
uvjeravali su nas da je dolaskom Koštunice u Jugoslaviju došao i
kraj agresivnoj politici Srbije prema svojim susjedima. Kad se
euforija oko njegova izbora malo stišala, javnost je shvatila da je
Koštunica opasniji od Miloševića ili da je zapravo riječ o Šešelju
u smokingu. Podsjetimo da je Koštunica još 1974. godine bio veliki
protivnik tada usvojenog Ustava SFRJ kojim se Titova Jugoslavija
federalizirala i republike koje su dobile status države. Mnogi
hrvatski političari i danas će svaki oštriji stav hrvatskog
političkog vodstva u BiH protumačiti kao pokušaj dijeljenja
Bosne. Stavovi aktualnog hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića su
nam poznati i javnost sve više prepoznaje kako je riječ produženoj
ruci francuske politike na Balkanu. A sve s ciljem da se oslabi
utjecaj moćnog njemačkog gospodarstva, a time i politički
utjecaji na ovim prostorima koji su vezani s gospodarstvom Njemačke.
Da je gospodarstvo ipak ispred politike, svjedoči i jedna rečenica
Mirjane Marković - Milošević, supruge bivšeg jugoslavenskog
predsjednika Slobodana Miloševića koja u Kolumni u Dugi u svibnju
1994. godine piše:" Ne mogu da razumem srpskog seljaka koji čak
i srpski pasulj kupuje za nemačke marke". Podsjetimo, bilo je
to vrijeme velike gospodarskel krize u Srbiji, kad su plaće bile
jedva pedesetak maraka i jedina čvrsta valuta na tom području bila
je njemačka marka. Srbi Nijemce smatraju svojim vjekovnim
neprijateljima, dva puta su ratovali protiv njih, a ipak sve što
kupuju mjere u njemačkim markama.
Fašistoidne ideje medunarodne zajednice
Koristeći
se upravo logikom i željom sva tri naroda BiH , a činjenica
je da ni Srbi ni Muslimani ni Hmati ne žele živjeti u ovakvoj BiH,
analitičari američke obavještajne službe zaključuju kako će se
ovakva Bosna raspasti za tri do pet godina. U tim zaldjučcima ima i
malicioznosti i dvoličnošti i nemorala jer se službena američka
politika zalaže za cjelovitu BiH, u Bosni se nalazi oko 60 000
predstavnika različitih
međunarodnih organizacija, udruga, od kojih većinu čine
pripadnici snaga NATO pakta. Činjenica je da je Bosna u stanju
praktičke okupacije, odnosno protektorata i da su predstavnici UN-a
i OESS-a iznad Ustava i svih drugih zakona u BiH. Prema sva tri
naroda ponašaju se kao da su međusobno sukobljena plemena i među
svakim od njih trže poglavicu koji će ih slušati. Međutim,
izbori su pokazali da u tome nisu uspjeli i da su sva tri naroda, a
poglavito Srbi i Hrvati, ustrajni na ideji da žive svoj na svome i
bar na teritoriju koji oni trenutno kontroliraju i smatraju svojim,
bez obzira je li to teritorij na koji imaju povijesno pravo, ili ga
kontroliraju kao posljedicu okupacije. Međunarodna zajednica u BiH
trenutačno je zbunjena. Rezultati izbora za njih su poražavajući
i fašistoidnim metodama nastoje isključiti nacionalne stranke,
prije svih HDZ iz sfera odlučivanja. Već su smijenili trinaest
izabranih zastupnika vodeće hrvatske nacionalne stranke, a prošli
tjedan s dužnosti je smijenjen i ministar policije Hercegbosanske
županije Branko Matić. Obrazlažući takve odluke kažu da
ne kažnjavaju birače nego političare. Radi se o klasičnoj
zamjeni teza jer ako je za nekog kandidata glasovalo 30 000
birača, a on je skinut s liste, kako to protumačiti nego
kao kažnjavanje i tog kandidata i poništavanje volje tih 30 000
glasača. Ključno je pitanje u procesu mogućeg raspada Bosne kako
zaštiti hrvatski interes. Činjenica je da se tek unazad dvije
godine HDZ BiH kao stožerna stranka Hrvata profilirao kao stranka i
da po direktive njeovi čelnici ne odlaze u Zagreb. Cinjenica je
također da su se prvi put na ovim izborima i referendumu ujedinili
svi Hrvati u BiH, da Hercegovci nisu više taoci Hrvata središnje
Bosne, niti da Hrvati u središnjoj Bosni strahuju da će ih oni iz
Hercegovine ili Posavine ostaviti na cjedilu, a oni se priključiti
Hrvatskoj. Činjenica je također da aktualno hrvatsko vodstvo, a
poglavito predsjednik Mesić pokazuje sve manje interesa za Hrvate u
BiH, čak do te mjere da aktualni hrvatski predsjednik Jelavića
smatra neprijateljem. Što u takvoj situaciji može učiniti i
Jelavić i HDZ i Hrvatski narodni sabor i svi drugi legitimno
izabrani predstavnici naroda. Što god povuku bit će optuženi kao
razbijači BiH. Medutim, i Jelavić i Čović i Tokić i Baćak i Lužanski
i svi drugi izabrani su od hrvatskog naroda i odgovaraju samo
hrvatskom narodu i morali bi biti svjesni odgovornosti koja im je
povjerena.
|