|
Povijest
se, s tek neznatnom varijacijom, danas ponavlja, različiti su
jedino akteri
Silovanje prava u Ustavnom sudu !
U
pozadini optužbi za nezakonit rad policije u većinski hrvatskim županijama
stoji činjenica da policajci MUP-a Herceg-Bosanske i
Zapadnohercegovačke Županije na odorama nose županijska obilježja
- tradicionalni hrvatski grb
Odnosi
hrvatskih vlasti iz većinski
hrvatskih Županija i institucija međunarodne zajednice u BiH
dotakli su samo dno. Petrischevo smjenjivanjen nekolicine
visokopozicioniranih županijskih policijskih dužnosnika i Barryev
postizborni inženjering kojim nastoji onemogućiti sudjelovanje u
vlasti stranci koja je dobila plebiscitarnu potporu hrvatskog naroda
samo su najdrastičniji primjeri u prilog te tvrdnje.
Glavnina
nezadovoljstva što ga pri tom međunarodna zajednica iskazuje prema
hrvatskim vlastima može se sažeti u dvije optužnice - opstrukcija
u provedbi daytonskog mirovnog sporazuma i nezakonitost u radu županijskih
policija. Hrvatski puk tim optužbama je zbunjen.
Zar nama,
koji smo malobrojniji od drugih, ne bi najviše trebala
koristiti zaštita koju pruža pravno uređena država, pitanje je
koje se nameće samo od sebe. Zašto onda naši dužnosnici ne traže
zaštitu naših interesa putem državnih institucija nego opstruiraju
njihov rad, kao što to tvrde Petrisch i Barry. Ili nas, možda, naša
država ne štiti? Možda naša država sama krši zakone koje je dužna
poštovati pa našim predstavnicima ne preostaje ništa drugo doli
da opstruiraju njene odluke. Kakva je država u kojoj živimo,
kolike su nam mogućnosti pravne zaštite putem njenih institucija?
"Bitno
je da prava čovjeka budu zaštićena vladavinom prava, kako čovjek
ne bi bio primoran da kao za posljednjim sredstvom posegne za
pobunom protiv tiranije i ugnjetavanja." Navedeni citat iz
Preambule Opće deklaracije o ljudskim pravima naglašava važnost
pravne države a pobunu protiv nje opravdava samo tiranijom i
ugnjetavanjem koje država vrši nad svojim građanima.
Nemogućnost
zaštite temeljnih ljudskih prava, kao što su pravo na život,
privatno vlasništvo i sl, u R Srpskoj opće je poznata i njome se
neću baviti. Ono što nas interesira jeste mogućnost zaštite
temeljnih ljudskih prava i nacionalnih interesa
unutar hrvatsko-bošnjačkog entiteta, FBiH. U tu svrhu
razmotrit ću rad federalnog Ustavnog suda koji bi, po definiciji,
trebao biti institucija koja pruža pravnu zaštitu i onda kada je
takvu zaštitu nemoguće ostvariti putem drugih državnih
mehanizama.
GRB
KAO UVREDA
U pozadini
optužbi za nezakonit rad policije u većinski hrvatskim županijama
stoji činjenica da policajci MUP-a Herceg-Bosanske i Zapadnohercegovačke
Županije na odorama nose županijska obilježja - tradicionalni
hrvatski grb. Te optužbe temelje se na odlukama Ustavnog suda FBiH
o neustavnosti tih obilježja. Pogledajmo stoga na primjeru odluke o
neustavnosti obilježja Zapadnohercegovačke županije na kojim su
razlozima te odluke utemeljene, na političkim ili pravnim.
Povijest
sukoba oko znakovlja ZHŽ otpočinje 5. ožujka 1998. godine. Naime,
toga dana premijer FBiH Edhem Bičakčić podnio je Ustavnom sudu
FBiH Zahtjev za utvrdivanje ustavnosti članaka 8. i 9. Ustava
Zapadnohercegovačke Županije. Riječ je o člancima kojima se
uređuje izgled grba i zastave te Županije.
Po Bičakčiću,
ti članci sporni su zbog toga što propisuju uredenje grba i
zastave na način koji upućuje na prisustvo samo jednog
konstitutivnog naroda. U srpnju iste godine Ustavni sud FBiH (koji u
svom sastavu ima trojicu Amerikanaca, te po dva Bošnjaka, Hrvata
i Srbina), presudio je u Bičakčićevu korist s obrazloženjem da
županijsko znamenje ne smije izražavati tradiciju samo jednog
konstitutivnog naroda jer je to protivno temeljnoj ideji Ustava
Federacije o ravnopravnosti ova dva naroda. Ono što je sporno u
odluci Ustavnog suda jeste to da Ustav Federacije ne sadrži odredbe
o grbu i zastavi županija, kao ni odredbe koje bi predstavljale
naputke županijama o tome kako bi trebala izgledati njihova obilježja.
Činjenica je da nijedan detalj sa "spornog" znamenja ne
upućuje na nazočnost Bošnjaka na prostoru te Županije a činjenica
je i pravo oba konstitutivna naroda na nacionalnu ravnopravnost.
Međutim, problem je u tome što Ustav Federacije predviđa
instrumente zaštite nacionalne ravnopravnosti jednog od
konstitutivnih naroda samo na razinama Federacije i županija s
posebnim režimom, a Zapadnohercegovačka Županija to nije.
Dakle, činjenica da federalni Ustav županijama ostavlja punu
slobodu u izboru svoga znamenja implicira zaključak da je Ustavom
te Županije bilo koje znamenje moglo biti propisano kao županijsko,
a da istodobno bude u skladu i s federalnim Ustavom.
Za županijsko
znamenje mogla je biti uzeta, primjerice, van Goghova slika čempresa.
Glavica kupusa. Ili hrvatski grb. I u tome, ustavno-pravno, ništa
ne bi bilo sporno. Ostaje nam da zaključimo da je odluka Ustavnog
suda politički motivirana. I da takva služi kao oružje u borbi za
potpunu marginalizaciju ionako obespravljenih Hrvata. Jer nakon
što su Srbima omogućili okupaciju pola države i
daytonskim sporazumom tu okupaciju legalizirali Amerikanci su Bošnjacima
morali dati nekakvu kompenzaciju. Kako u protivnom na sebe ne bi
navukli bijes naftom bogatih arapskih zemalja. A ako je Federacija
ustavno-pravno decentralizirana onda taj Ustav treba prekršiti.
Što je vrlo lako ako u Ustavnom sudu sjede trojica Amerikanaca koji
uz dvojicu Bošnjaka čine većinu potrebnu za donošenje odluka.
Odluka kojima
je jedini cilj stvoriti unitarnu Federaciju i time zadovoljiti
muslimanski svijet. Ovaj zaključak potvrđuje i druga pravno
neutemeljena i sramotna presuda federalnog Ustavnog suda, presuda
koja se odnosi na naziv jezika Bošnjaka.
KOJIM
JEZIKOM GOV0RE BOSNJACI?
Imena se
jezicima daju prema narodima koji su ih svojim stoljetnim naporima
razvili. Hrvati, tako, govore hrvatskim jezikom. Srbi srpskim.
Francuzi francuskim. Ali kojim jezikom govore Bošnjaci? Ovo pitanje
nije retoričko. Dapače, ono je bilo predmet i ustavnog spora.
Naime, tadašnji federalni premijer Bičakčić, isti dan kada je
Ustavnom sudu Federacije podnio zahtjev za utvrđivanje ustavnosti
odredbi o znamenju Zapadnohercegovačke Županije podnio je zahtjev
i za utvrđivanje ustavnosti članaka u kojima se u istom Ustavu
jezik Bošnjaka naziva "bošnjački." Federalni Ustavni
sud i ovaj put presudio je u Bičakčićevu korist ignorirajući
originalni tekst Ustava FBiH na hrvatskom jeziku kojeg je usvojila
Ustavotvorna skupština FBiH 30. ožujka 1994. godine i koji je
dostavljen Službenim novinama Federacije BiH radi objavljivanja.
Podsjetimo, Ustavotvorna skupština FBiH tada je usvojila Ustav u
kojem se, na hrvatskom jeziku, kao službeni jezici u FBiH navode
hrvatski jezik i bošnjački jezik. Obrazlažući svoju presudu suci
Ustavnog suda napisali su da je utvrđeno da postoje dvije verzije
"Službenih novina FBiH," br.1 od 21. srpnja 1994. godine
u kojima je objavljen tekst Ustava FBiH na hrvatskom jeziku te da je
u jednoj verziji regulirano da su službeni jezici Federacije
hrvatski i bošnjački jezik a u drugoj verziji je regulirano da
su službeni jezici u Federaciji hrvatski i "bosanski"
jezik, kako Bošnjaci zovu svoj jezik.
Dvije verzije
prvog broja "Službenih novina" FBiH uistinu i postoje!
PRIJEVARA
U SLUŽBENOM LISTU
Riječ je o
tome da je J.P. Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH
tiskala dvije verzije prvog broja "Službenih novina
FBiH." U prvoj verziji "Službenih novina", u tekstu
na hrvatskom jeziku, stoji da su službeni jezici u Federaciji
hrvatski i bošnjački jezik kao što je Ustavotvorna skupština i
odlučila.
Nakon toga
tajnik Komisije za ustavna pitanja Ustavotvorne skupštine FBiH,
koji je po nacionalnosti Bošnjak, uputio je pismo
Novinsko-izdavačkoj organizaciji Službeni list BiH u kojem ih
"obavještava" da se potkrala greška u Ustavu FBiH,
pisanom na
hrvatskom
jeziku, te da treba napraviti ispravku i umjesto riječi 'bošnjački"
staviti "bosanski" jezik. Izdavačko poduzeće to je i
napravilo i tiskalo drugu verziju "Službenih novina
FBiH" u kojima, u tekstu Ustava na hrvatskom jeziku, stoji da
su službeni jezici u Federaciji hrvatski i "bosanski"
jezik.
Unatoč tome
što tajnik Komisije za ustavna pitanja Ustavotvorne skupštine
FBiH nije ovlašten davati naloge za ispravke teksta Ustava, unatoč
tome što su sucima Ustavnog suda na uvid dati originalni tekstovi
Ustava Federacije na hrvatskom i na engleskom jeziku u kojima je
regulirano da su službeni jezici u Federaciji hrvatski i bošnjački
jezik, taj Sud ipak je presudio da je naziv "bošnjački
jezik" neustavan obvezujući time Hrvate da jezik Bošnjaka
zovu "bosanski jezik." Time je ne samo donio nezakonitu
odluku nego je i stvorio plodno tlo za nove sukobe. Svima je živo
sjećanje na hegemonističku srpsku politiku unutar Jugoslavije i na
krilaticu "što god je srpsko to je i jugoslavensko, dakle, što
god je jugoslavensko to je i srpsko."
Povijest se,
s tek neznatnom varijacijom, danas ponavlja, različiti su jedino
akteri. Hegemoniju danas uspostavljaju Bošnjaci, njihova krilatica
je "ako je naš jezik bosanski, onda je i Bosna isključivo naša."
A takvu
politiku već je blagoslovio federalni Ustavni sud svojim
nezakonitim odlukama!
Vratimo se
sada pitanjima problematiziranim na početku teksta. Tek uvidom u
praksu federalnog Ustavnog suda moguće je razumjeti optužbe što
ih međunarodna zajednica upućuje hrvatskim županijskim vlastima i
pritiske na županijske policije da stave "nepristrano"
federalno znakovlje, koje predstavlja tradicije i hrvatskog i bošnjačkog
naroda.
Vlasti u većinski
hrvatskim županijama nalaze se u ambivalentnom položaju: prostor
djelovanja sužen im je na dvije mogućnosti, jednu nepovoljniju od
druge.
Prva mogućnost
jeste poštovati očito nezakonite presude Ustavnog suda. Time bi
iskazale popustljivost što bi bio signal za postavljanje drugih
nezakonitih zahtjeva koje bi, naravno, Ustavni sud legalizirao.
Redukcija nacionalnih prava bi se nastavila, Hrvati bi bili dovedeni
u položaj nepovoljniji od onog što ga nacionalne manjine imaju u
drugim europskim državama.
Druga mogućnost
jeste nastaviti se pravno i politički boriti za očuvanje minimuma
prava zajamčenog daytonskim sporazumom i federalnim Ustavom. U
tom slučaju američki protektori nastavit će smjenjivati hrvatske
dužnosnike, i kako im nezadovoljstvo "nekooperativnim"
Hrvatima bude više raslo tako će i povećavati svoje pritiske.
Nama ostaje
tek da zaključimo da je BiH tiranska država, država koja Hrvate
ne tretira kao svoje građane s pripadajućim pravima nego tek kao
smetnju zadovoljavanja apetita globalnih igrača.
|
referendum.8k.com
PRENOSIMO
INTERVIJU