američkom veleposlaniku u BiH u Sarajevu,
HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO Napredak najstarije je kulturno društvo s
hrvatskim predznakom u Bosni i Hercegovini. To je jedno od tri vrhunska
kulturna Društva u hrvatskom narodu - druga dva su Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti i Matica hrvatska. HKD Napredak utemeljili su
hercegovački franjevci i hrvatski rodoljubi davne 1902. godine s ciljem da
poučava mladež koja će nastavljati, poučavati, braniti, upoznavati i
predstavljati hrvatski narod i kulturnu baštinu u Herceg-Bosni.
Na prvoj glavnoj skupštini za prvog predsjednika izabran je književnik i
povjesnicar fra Radoslav Glavaš. God 1895. herčegovacki franjevci su
utemeljili Franjevacku bogosloviju – prvi fakultet - i postavili temelj
Sveucilištu u Mostaru. Prvi dekan Bogoslovije bio je isti fra Radoslav
Glavaš. On je uveo u program fakulteta studij hrvatskog jezika i povijesti
hrvatskog naroda.
Naši franjevci su znali: sacra populi lingua est, te su nastavili njegovati
jezik i nacionalnu povijest. Nije slucajno da su u Franjevacki samostan na
Humcu uzidali plocu – poznata Humacka ploca (oko 1185.), s najstarijim
tekstom na hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini, kao što nije slučajno da
se odljev te ploče nalazi na počasnom mjestu u lancu rektora Sveucilišta u
Mostaru. Na Ploči je prva rečenica, kojom su Hrvati književno progovorili
na svome jeziku. Rečenica kojom se otvara gotovo tisuću godina stvaranja
knjiga hrvatske književnosti, a to je ona temeljna, drevna i najpoznatija
kršćanska invokacija: U IME OCA i SINA i DUHA SVETOGA. S tom invokacijom su
živjeli i stvarali kršcansku civilizaciju i kulturu na ovom području.
Povijesni dokumenti, rezultati arheoloških istraživanja i tradicija svjedoče
o velikom broju crkava i šest franjevackih samostana koji su postojali
Hercegovini prije turske okupacije – prije polovice XV. stoljeca. Nakon
turske okupacije gotovo sve je to porušeno, za neka katolička naselja i
gradove pet stoljeća nakon turske okupacije i prevadanja katolickog
pucanstva na islam ne postoje ni spomeni. Tako su poturcie ucinile da je
Hercegovina postala arhiv u zemlji.. A Humačka ploča je svjedočanstvo o
postojanju crkve Sv. Mihovila koja je ostala zapisana u natpisu.
Raduje nas što je, prema vijesti HABENE, Slobodne Dalmacije i Večernjeg
lista od 26. sijecnja, americki veleposlanik Miller došao u Mostar, ali
nismo zadovoljni s njegovim izjavama o hrvatskog narodu i njegovim 11.
studenog legalno izabranim političkim predstavnicima. Spremni smo Vam pomoći
da bolje upoznate povijest katoličkog - hrvatskog naroda u Hercegovini, a
posebno u Mostaru. Ovom prigodom Vas upozoravamo da je na temelju turskih
dokumenata prvi musliman u Hercegovini bio Mustafa sin Stipanov – otac
katolik a sin islamiziran, da je lijep broj džamija podignutih nad starijim
katoličkim zdanjima – na Pijesku je džamija na temeljima srušenog
franjevackog samostana – pomozite nam obnoviti starije vjerske objekte nad
kojima su podignute mlade džamije! Katolici su tu tolikoj mjeri u
Hercegovini i ekonomski iscijedeni od muslimana tijekom četiri stoljeća, da
nisu bili u stanju podignuti ni kameni spomenik svojim velikanima – stećci
su podizani prije turske okupacije i sačuvano ih je preko 32 000, prema
brojenju muslimana Šefika Bešlagica, samo u Hercegovini.
Uza sve to katolički puk predvođen svojim franjevcima nadživio je turske
režime sa sultanima, austro-ugarski protektorat i aneksiju, višestruko
iznijansirane velikosrpske okupacije, s malim prekidom, od 1918. do 1990. Na
koncu hrvatski narod i u Hercegovini je prepoznao da ga dostojno mogu
predstavljati i voditi zakonito izabrani predstavnici Hrvatske demokratske
zajednice. Preko te stranke u posljednjem desetljeću dvadesetoga stoljeća
hrvatski narod formulirao je nacionalno-politicki program nacionalnog i
političkog ujedinjavanja cjelokupnog hrvatskog korpusa. Tako tek prije koju
godinu je uskrišena potištena i povrijedena nacionalna svijest, probuđen
ponos i vraćena nada najstarijem, ali nažalost, najmalobrojnijem hrvatskom
narodu u svojoj drevnoj domovini. Rezultati izbora i referendum od 11.
studenog 2000. bjelodano su potvrdili stajalište i težnju hrvatskog naroda u
Bosni i Hercegovini na početku trećeg tisućljeća.
Čudnovato je, prema izjavi što ste je predstavnicima sredstava informiranja
dali nakon radnog posjeta Mostaru i razgovora s gradonačelnikom i
dogradonačelnikom, da nam i Vi, nasuprot volje hrvatskog naroda, o nama
dajete nedolične izjave i nudite strana rješenja. Podsjećam Vas, da su SAD
još davne 1917. stupile u Prvi svjetski rat pod uvjetom da oslobode narode
Habsburškog carstva. Tada su oslobodeni i Česi, i Mađari, i Poljaci te drugi
narodi. Naprotiv samo su Hrvati gurnuti u još opasniju provaliju
velikosrpskog hegemonizma i ekspanzionizma. Hrvatima u Republici Hrvatskoj
pošlo je za rukom u minulom desetljeću, da uz brojne žrtve dođu do slobode.
Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini želi biti slobodan.
Stoga upozopravam hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, a Vi prosudite imam
li pravo:
Moj narode, u svakom sukobu protivnik te pritišce odozgor, spušta strop
želeci te slomiti, sabiti te u zemlju.
Prva je pogreška ako čovjek pomisli: 'Ovo se više ne da izdržati, moram
predahnuti, spustit ću samo na čas glavu, tek da predahnem, a onda ću se
odupirati'. Loša politika, jer koliko pogneš glavu, protivnik za toliko
spusti strop, pritisak ostaje isti ili još jači, samo sada na nižoj
nepovoljnijoj razini.
Druga pogreška ako odlučimo udariti glavom o taj strop koji je pritišce. Jer
strop je zid, zid je uvijek tvrđi od glave i nikada ne valja glavom o zid -
to je također loša politika.
A jedina je dobra, iako najteža, ako se čvrsto odupiremo zidu koji nas
pritišče, ako na svaki pojačani pritisak odgovorimo pojačanim otporom, ako
mudro koristimo snage svoga otpora, pa će onda pobijediti onaj koji je jači
i srcem i moralom i snagom mišicja i čvrstinom i uspravnošću svojega vrata.
Hrvatski narode, naša je ona treća, jedina prava politika."
Na navedeno sam upozorio poučen činjenicom da su svećenici ili crkveni ljudi
najprije usmeno poučavali na evandeoskim princima, pa pisali i pružali
svome narodu prve povijesne i književne knjige, bilo pučke bilo znanstvene -
prisjetimo se Grgura Barskog (Popa Dukljanina), Tome Arcidakona, Ivana
Lučića, Danijela Farlatija, fra Filipa Lastrica, fra Petra Bakule, fra
Radoslava Glavaša, fra Leona Petrovića, fra Dominika Mandića, Krunoslava
Draganovića...
Dok se njih spominjem pada i na pamet misao da bi od zgrade hrvatske kulture
malo što ostalo, kad bi se iz nje izvadilo sve ono što su pridonijeli ili
sagradili crkveni predstavnici i iskreni vjernici. Što vrijedi za davnu
hrvatsku prošlost, to je osobito vidljivo i prepoznatljivo u sadašnjim
mijenama i pritiscima.
Na koncu dozivam u pamćenje ono što su naši predi napisali davne 1891.
godine: "Vrlo je dobro poznato Hrvatom Bosne i Hercegovine, a i izvan tizih
granica, što i kako mi radimo. Mi se stavismo na čelo otačbenikah, da
branimo naše hrvatsko starodavno pravo, od mnogobrojnih neprijateljski
navala... Nebojte se neprijateljskih navala; jer kad smo dovlen doprli, gdje
smo, i da nam je pobiediti, ne odmah, ali s vrimenom»
Ako nam možete pomoći na tom putu, pomozite i čut ćete riječ zahvalnosti, a
ako ne, nemojte nam bar smetati – uz pozdrav želi
predsjednik HRVATSKOG KULTURNOG DRUŠTVA NAPREDAK – MOSTAR
prof. dr. fra Andrija Nikić
Hercegovina, 26. sijecnja 2001.
|
referendum.8k.com
PRENOSIMO
INTERVIJU