Hrvatima četiri, Srbima i Bošnjacima po pet kantona
Hrvati odustaju od trećeg entiteta, Bošnjaci od građanske države, a
Srbi od odcjepljenja
Plan
Dražena Budiše što ga je nedavno iznio vladajućoj šestorki, da se BiH
uredi kao federativna država sa 12 ili 14 kantona, samo je jedan u nizu
prijedloga rješenja najzamršenijeg problema na Balkanu. Različite
zemljovide dosad su nudili deseci stranih političara, a bilo je u njima
republika, federalnih jedinica, entiteta, samouprava, ponajviše kantona.
Tvorac Daytonskog sporazuma Richard Holbrooke tvrdio je kako je pronašao
čarobnu formulu: 1 (država) + 2 (entiteta) + 3 (naroda). BiH je
podijelio na dva entiteta - Federaciju i Republiku srpsku. Dok je RS
cjelovita, Federacija je iscjepkana na 10 kantona (dva mješovita i 8 većinskih
hrvatskih, odnosno bošnjačkih).
Ovako
bi, prema Budišinom prijedlogu, mogla izgledati BiH
Kompromis dosadašnjih prijedloga
Budišina formula 1 (država) + 3 (naroda) + 14 (kantona) praktički je
kompromis svih dosadašnjih prijedloga. Njome je moguće ukloniti velik
broj sadašnjih žarišta. Uspostavom federalne države sačuvala bi se
BiH kao nedjeljiva i teritorijalno cjelovita država. Velikim brojem
kantona moguće je zadovoljiti da svi budu jednako (ne)zadovoljni.
Pogotovo kada bi se uvažile težnje da područja s većinskim narodom
dobiju svoj kanton. A upravo je to trenutačni izvor svih problema. Ako bi
se BiH tako ustrojila, Hrvati ne bi više težili trećem entitetu, Bošnjaci
građanskoj državi, a Srbi odcjepljenju. Sadašnji ustroj BiH tjera
narode upravo na takve planove.
Budišinim
zemljovidima najviše će se opirati Srbi. Oni će učiniti sve da zadrže
pola BiH, odnosno RS na kojoj imaju apsolutnu vlast. Ono što je ipak za
njih prihvatljivo jest da se njihov entitet kantonizira bez bitnijih
promjena sadašnjih granica. Uvažavajući takva načela, razradili smo
jednu od mogućih opcija realizacije Budišine formule. Primjerice, Hrvati
bi mogli dobiti četiri kantona, Srbi i Bošnjaci po pet. Srpski kantoni
uglavnom bi bili unutar postojeće granice sadašnjeg entiteta (sjedišta
u Banjoj Luci, Mrkonjić Gradu, Doboju, Zvorniku i Trebinju). Jedino bi
bilo nužno sadašnji mali Posavski kanton povećati na prijeratna
hrvatska područja. Za uzvrat, odnosno smanjenje dobojskog kantona, proširio
bi se kanton u Mrkonjić Gradu. U tom bi se slučaju hrvatski livanjski
kanton smanjio za to područje.
Dvodomni parlament
Uz posavski i livanjski, Hrvati bi imali još dva kantona. Sadašnji bi se
mješoviti Hercegovačko-neretvanski prepolovio. Hrvatskoj bi se polovici
priključio i sadašnji širokobriješki kanton. Slično kao u tome
mostarskom kantonu, bilo bi i u srednjobosanskom. Tamošnji mješoviti
kanton podijelio bi se na bošnjački i hrvatski. Bošnjaci bi u tom slučaju
imali kantone čija bi sjedišta bila u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Bihaću i
Konjicu. Po Budiši, kantoni ne bi imali pravo na posebne odnose sa
susjedima, što bi eliminiralo sumnje o mogućim pripojenjima Hrvatskoj,
odnosno Srbiji. Uz administrativno-teritorijalni ustroj, Budiša je
ponudio i političko uređenje. U federalnoj državi BiH postojao bi
dvodomni parlament. Dom naroda jamčio bi nacionalnu ravnopravnost u BiH.
J. Pavković-VEČERNJI LIST
|
