REKLI SU O BOSNI I HERCEGOVINI

PRENOSIMO INTERVIJU MLADENA IVANIĆA SARAJESVKOM TJEDNIKU "DANI"  

DANI: Gospodine Ivaniću, da li ćete ući u Vladu sa SDS-om?

IVANIĆ: Nije nikakva novost da međunarodna zajednica, a posebno predstavnici SAD-a vrlo jasno upozoravaju da bi prisustvo SDS-a u Vladi Republike Srpske vjerovatno značilo jednu značajnu izolaciju RS-a. Međutim, sa druge strane, gotovo je nemoguće bez SDS-a na pravi način formirati stabilnu vlast, jer sve drugo kada se uzme obuhvata veliki broj partija, isuviše mnogo lidera, uključujući naravno i SDA ili stranku gospodina Silajdžića, koje su gotovo nemoguće za neku vrstu koalicije sa PDP-om, jer je neki njihov izvorni cilj, posebno stranke gospodina Silajdžića, ipak nestanak entiteta. Sva sreća da neće biti tako jednostavno formirati vladu, i još uvijek ne mogu sa preciznošću reći, ukoliko bi se došlo u poziciju da PDP daje premijera, odgovor bilo koje vrste. Mislim da će u datim okolnostima nekoliko ključnih ljudi međunarodnih institucija i političkih institucija RS-a morati sjesti i vrlo otvoreno i jasno reći šta su moguće konsekvence ovakve ili onakve opcije. Zato mislim da će proces konstituisanja Vlade RS-a potrajati malo duže nego što se ovog trenutka misli.

DANI: Jeste li iznenađeni rezultatima izbora u Republici Srpskoj?

IVANIĆ: Pa ne pretjerano, iako jesam očekivao manju zastupljenost SDS-a. Možda je najveće iznenađenje dosta solidna podrška građana RS-a manjim strankama. Što se tiče PDP-a, očekivao sam možda dva poslanička mjesta više nego što ćemo imati, što pokazuje da su naše procjene u principu bile dobre, stvorili smo ono što smo htjeli. Mi smo postali, kad se sve uzme u obzir, druga partija po snazi, podršci i po broju glasača.

DANI: Čime objašnjavate tako veliku podršku glasača SDS-u?

IVANIĆ: Pa, mislim da su dva razloga: jedan je da je sadašnja vlada proizvodila takve uslove da je jednostavno afirmisala opoziciju, a jedina opozicija u RS-u je bio SDS, bilo je mnogo arogancije, mnogo govora o velikim rezultatima, bilo je isuviše mnogo orijentisanosti te vlade za ostanak na vlasti, a malo konkretnih efekata. Veoma snažnu "pomoć" predstavljali su ti napadi na SDS, a gdje je sve bila jedna ogromna priča, tu mislim prije svega na zahtjev gospodina Holbrookea… Uopšte nisam razumio šta je značila ta priča kad se znalo da neće biti zabrane, ja sam i sâm protiv zabrane i hoću reći da je besmisleno uopće o tome govoriti. Drugo, mislim da je objavljivanje izvještaja Krizne grupe o ratnim zločinima također predstavljalo jednu vrstu promocije SDS-a kao što je to i ona izjava gospodina Silajdžića o tome da je došlo vrijeme za BiH bez entiteta i suviše kasno reagovanje međunarodnih institucija na to.

DANI: Zanimljivo je da smatrate kako je izvještaj Međunarodne krizne grupe pomogao SDS-u: da li to znači da je većinsko raspoloženje u RS-u još uvijek takvo da je objavljivanje imena osoba za koje se vjeruje da su počinili ratne zločine plus za jednu partiju?

IVANIĆ: Ne bih rekao da je plus, nego je činjenica da se ne zna da li je to tačno ili nije, pa je to izbacivanje imena bez neke reakcije stvorilo utisak da se sve opet orijentisalo ka napadu na tu stranku, a u takvim uslovima onaj koji je napadnut uvijek dobije neku vrstu podrške.

DANI: Koliko držite ozbiljnim zaista najotvorenija moguća upozorenja, rekao bih čak i prijetnje, prije svega, američke administracije, ali i drugih, da će RS platiti visoku cijenu ukoliko SDS uđe u vladu?

IVANIĆ: To nisu stavovi koji su nepoznati, oni već tri godine dominiraju u međunarodnim institucijama. Shvatam ih dosta ozbiljno i zaista ih nimalo ne potcjenjujem. Očito je da se i međunarodna zajednica nalazi na nekoj prekretnici nakon velikih očekivanja povodom ovih izbora i činjenice da nije dobila rezultate kakve je očekivala i koje je tumačila u kontekstu cijelog regiona. Mislim da će se ovdje morati obaviti ozbiljan razgovor sa predstavnicima međunarodnih institucija o pitanju cilja u BiH. Stabilne vlade u RS-u teško može biti bez uključivanja SDS-a, ali je evidentno da je dosljedna primjena izbornih rezultata, koja bi bila normalna svuda u svijetu, u našim uslovima doslovno nemoguća zato što bi ona zaista značila oštru reakciju prema RS-u, a mislim da to nije od koristi za RS.

DANI: Kako komentirate rezultate izbora u Federaciji?

IVANIĆ: Mislim da su svi očekivali manju zastupljenost HDZ-a i SDA, nešto manju zastupljenost stranke gospodina Silajdžića i očekivao se daleko bolji rezultat SDP-a, NHI-a i još nekih drugih partija. Za mene rezultat nije veliko iznenađenje, jer ako pažljivo pogledate stepen homogenizacije oko nacionalnih stranaka, on je tu negdje: najjači je kod Hrvata, oko HDZ-a, a kada pogledate SDA i stranku gospodina Silajdžića, koji su do jučer bili zajedno u koaliciji, i taj blok ima dosta visok procenat, preko 50 posto bošnjačkog stanovništva se definisalo uz njih, i, naravno, SDS. Zato i nema velikih razlika u stepenu homogenizacije. Ja sam prognozirao da će rezultat biti tu negdje, dakle nisam iznenađen, ali mislim da su međunarodne institucije u šoku jer su posebno unapređenje odnosa očekivali ipak u Federaciji.

DANI: Nije mi jasno kako je moguće da ste Vi, kao intelektualac kojeg najveći dio javnosti u BiH i međunarodnih predstavnika ne vezuje za nacionalističku opciju, protiv odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti tri naroda na čitavom teritoriju BiH?

IVANIĆ: Nisam ja protiv odluke, ja sam protiv euforije koja se razvila povodom te odluke i očekivanja da su stvoreni uslovi kako u BiH sve može biti drukčije u odnosu na Dejtonski sporazum. Ja sam se uvijek zalagao da pripadnici različitih etničkih grupa, Srbi, Hrvati i Bošnjaci, imaju jednaka prava i da žive normalno, i smatram da RS mora omogućiti i Bošnjacima i Hrvatima i Srbima podjednaka prava. Naravno, sve to podrazumijeva određena prilagođavanja ukupnog političkog sistema i u RS-u i u BiH, ali sam protiv toga da se ta odluka zloupotrebljava u pravcu da nema RS-a, da nema entiteta, da se afirmiše princip "jedan čovjek - jedan glas", za koji smatram da u našim uslovima nije realan. Dakle, ovdje se mora naći mjera da se svaki narod osjeća sigurno, a to je stvar dogovora, a ne euforije.

DANI: Ovo je, čini mi se, nešto novo, do sada nisam čuo takvu Vašu izjavu, a niti od najprominentnijih političkih ličnosti u RS-u. Jeste li svjesni posljedica tog stava: ako bi došlo do promjene u Ustavu koja je neophodna nakon odluke Ustavnog suda, to dovodi u pitanje i ono što se čini da je najbolnije za mnoge građane i političke partije u RS-u - samo ime Republike Srpske?

IVANIĆ: Ja se ne slažem da je to način tumačenja, ne vidim zašto bi ime RS-a došlo u pitanje...

DANI: Ako i Hrvati i Bošnjaci imaju ista prava u tom entitetu, kako je moguće da ostane ime RS?

IVANIĆ: Republika Srpska je kao entitet nastala po sporazumu ili kao garancija srpskom narodu u okviru BiH da ima osjećaj svojih institucija. Moje mišljenje je da to što će RS dati ravnopravnost bošnjačkom i hrvatskom narodu, odnosno građanima unutar RS-a, ne znači da njeno ime dolazi u pitanje, ja mislim da je to primjer pristupa koji će biti štetan za ukupne odnose i da će takav pristup onemogućiti da se i u RS-u do kraja dovede ravnopravnost svih naroda. Ja istinski mislim da ako samo ime dođe u pitanje, ispada da ime Srbin, Srpska i sve što ima taj pridjev vrijeđa druge, a ja mislim da ne bi trebalo...

DANI: Čudi me takvo tumačenje: ne mislim da vrijeđa, već jednostavno u tom trenutku ne bi bilo izraz ustavne definicije RS-a.

IVANIĆ: Mislim da je onda jedino rješenje raspisivanje referenduma imena, pa nek' se građani izjasne. Smatram da ime RS može da ostane i ne razumijem zašto bi ono trebalo da nestane, jer je smisao nastanka entiteta koji se zove RS bio okvir koji će srpskom narodu u BiH pružiti garanciju i sigurnost. E sad, poslije je došlo do toga da nisu postojale pravne garancije za ravnopravnost druga dva naroda i mislim da sad treba ići korak dalje, da RS obezbijedi te garancije.

DANI: Da li je uvažavanje te činjenice prihvatanje stava da je Dejtonski ustav bio prije svega izraz trenutka i činjenice da se željelo zaustaviti rat, te da je potrebna njegova nadogradnja da bi mogao odgovoriti potrebama jednakopravnosti svih građana sa jedne strane, a s druge strane funkcioniranje BiH kao normalne države i ozbiljnog kandidata za euroatlantske integracije?

IVANIĆ: Za mene je Dejtonski sporazum prije svega zaustavio rat i stvorio uslove da se u BiH počne graditi struktura koja treba da omogući normalno funkcionisanje i BiH i njenih entiteta. Mislim da Dejtonski sporazum uopšte nije toliko loš i nije toliko komplikovan te da se zahtjevima za njegovim promjenama ustvari traži izlaz za mnoge nesposobne političare koji nisu htjeli da koriste mogućnosti koje Dejtonski sporazum daje i naprave funkcionalno i efikasno društvo. Političari BiH su poslije Dejtonskog sporazuma nastavili rat drugim sredstvima i svi su nastojali da upotrijebe mogućnosti koje im je Dejtonski sporazum ostavio, ali ne da naprave dogovor, već da ga spriječe i da time jedni pokažu da je BiH komplikovana struktura i da mora više da se ujedini, a drugi da od BiH naprave neku vrstu papirnog krova koji eto postoji da se napravi što jače definisanje vlasti na nivou entiteta. Moje je mišljenje da je Dejtonski sporazum zaista pristojan i da njegove suštinske promjene nema razloga otvarati jer će se otvoriti čitav niz ozbiljnih dilema, posebno u uslovima cijelog regiona u kome je još nejasno šta će biti sa Kosovom, kakva je pozicija Makedonije, a sve se to može definisati prema RS-u. Mislim da će otvaranje teme s jedne strane proizvoditi unitarizam, a sa druge separatizam. Smatram da nema uslova za bilo kakvu ozbiljnu promjenu Dejtonskog sporazuma zbog okruženja i da će se sporazum mijenjati u nekoj perspektivi saglasnošću volja svih naroda. Nije rješenje za BiH nametati nekom narodu nešto: promjene Dejtonskog sporazuma, koji je prihvaćen poslije krvavog teškog rata, podrazumijevaju ipak političare koji će se sami među sobom dogovoriti za korist i jedne i druge i treće strane. Još nije vrijeme za to, još imamo tu vrstu nacionalne tenzije, a mislim da se nikakve suštinske promjene i neće dogoditi ako ne budu prihvaćene istinski od ljudi, što znači da one moraju biti postepene i spore. To je pristup koji ja zagovaram kad govorim o Dejtonskom sporazumu, jer sad otvaramo ponovo temu da se svi opet tučemo, jer će se iz toga ponovo izaći sa modricama, izgubit će se solidna atmosfera koja postoji i u zajedničkim organima, i između pojedinih partija iz RS-a i Federacije, i mislim da se stvar može vratiti unazad.

DANI: Vi često preferirate potrebu smanjivanja uticaja međunarodne zajednice u dogovorima o unutrašnjem uređenju BiH: meni se to u ovom trenutku čini nerealnim, ja ne vidim ni minimum konsenzusa za ozbiljnije odluke među najjačim političkim akterima u BiH.

IVANIĆ: To do sada nije bilo prisutno između ostalog zato što su na pojedinim stranama ključne političke ličnosti bile simboli rata, ja ne želim reći ni pozitivni ni negativni. I zato nije bilo teorijski moguće postići dogovore, jer zamislite nekog iz Federacije koji sa nekim ratnim liderom RS-a postiže dogovor; ma, da je najidealniji, imat će problem, ili obrnuto: nekog Srbina koji postiže dogovor sa čovjekom koji je simbol rata - i najidealniji dogovor će pasti. Ovo što se desilo u Hrvatskoj i Jugoslaviji, stvaranje situacije u kojoj nema više neprijatelja u regionu, dolaskom nove generacije političara u BiH stvaraju se uslovi da se uvaže interesi i entiteta i pojedinih naroda, ali i potreba funkcionisanja BiH kao države, jer je to u interesu svih, srpskog naroda i RS-a kao entiteta. Ako to ne bi dalo rezultata, onda sam veliki pesimista: onda će ili doći do potpune unitarizacije, koja će objektivno značiti gubitak uticaja Srba i Hrvata u BiH, ili njenog raspada, a mislim da ni jedno od ta dva rješenja za BiH nije dobro.

DANI: Zloupotrebljavate li Vi termin unitarizacije pomalo u političke svrhe, s obzirom na to da ste ekonomista, u odnosu prema potrebi da BiH dobije onaj minimum državnih ingerencija koje se čine neophodnim za stvaranje konkurentnije BiH?

IVANIĆ: Moguće je da se to moje korištenje termina unitarizacije može smatrati nekom vrstom manipulacije, ali ja istinski u to vjerujem, ja vjerujem da u političkim odnosima u BiH ne može biti princip "jedan čovjek - jedan glas".

DANI: Tu se slažem, ali govorimo o davanju većih ingerencija centralnoj vladi, onakvih kakve, manje-više, postoje u svakoj zemlji na svijetu.

IVANIĆ: Potpuno sam svjestan da će centralna vlast u BiH morati imati uticaja kao i činjenice da će neke ključne stvari morati da se usvoje na nivou zajedničkih organa, no mislim i da se dobar dio može riješiti i harmonizacijom propisa. Moje je mišljenje da će, upravo zbog ekonomskih razloga, premijeri i predsjedavajući savjeta ministara morati svake dvije sedmice imati redovne sastanke na kojima će razgovarati o problemima koji postoje u praktičnom smislu i da se sa tog stanovišta mogu napraviti daleko veći pomaci nego stalnom bitkom gdje će biti štab - na nivou BiH ili entiteta. Jednom treba učiniti napor i pokušati zajednički sprovoditi rješenja da se ne okrećemo samo predstavnicima međunarodnih institucija, da dva premijera zajedno sa predsjedavajućim savjeta ministara vide koja su to otvorena pitanja i šta i koja od ovih institucija treba da uradi da se problem razriješi.

DANI: Uza sve prljavštine veoma niskog nivoa koje su se čule u ovoj predizbornoj kampanji, ipak mislim da su dva stava odjeknula kao bomba i da su proizvela puno negativnih uticaja po opredjeljenje birača: jedan je bio Silajdžićev zahtjev za ukidanje entiteta, a drugi Vaša izjava o mogućnosti referenduma građana RS-a o otcjepljenju i pripojenju Jugoslaviji...

IVANIĆ: "Vrijeme je za samostalnu RS."

DANI: Takva se izjava možda mogla očekivati od nekog iz SDS-a, a ne od Vas, i to je bilo jedno veliko iznenađenje.

IVANIĆ: Ona je došla desetak dana nakon izjave gospodina Silajdžića. Ja sam javno tražio od predstavnika međunarodne zajednice da reaguju na tu izjavu, oni nisu, i u tim uslovima, ustvari, praktično postoji samo alternativa - ili ići protiv ili prihvatiti taj zahtjev takav kakav jeste, negativan i evidentno antidejtonski, barem po načinu kako sam ja tumačio tu poruku. Meni je potpuno jasno zašto SDS nije reagovao, plašio se zabrane, gospodin Dodik nije reagovao zato što se plašio da će izgubiti podršku međunarodnih institucija koja mu je omogućila da bude na vlasti, i bilo je prirodno da ja reagujem. Moja reakcija, koja, čini mi se, nikad nije dosljedno bila prenesena u Federaciji, glasila je: Na zahtjev da je došlo vrijeme za BiH bez entiteta, mi iz PDP-a mislimo da je došlo vrijeme za BiH bez gospodina Silajdžića. To je bio naš prvi odgovor i rekli smo da o tome ne odlučujemo mi, već bošnjački narod. Ako bošnjački narod daje jednom takvom političaru podršku, i ako nastavi da djeluje, i ako međunarodne institucije nastave da ne reaguju, onda će sasvim prirodno iz RS-a doći zahtjev: Vrijeme je za nezavisnu RS. Dakle, čitav niz "ako" i prije toga jedna rečenica koja kaže: Vrijeme je za BiH bez gospodina Silajdžića; odnosno, ja sam mislio, bez takvih ideja. Prema tome, moj zahtjev je više bio odgovor, način na koji se može politički boriti protiv takvog poimanja stvari i sâm sam govorio da znam da to nije dobro, ali sam upozoravao da nijedan ekstremni pristup nije dobar za BiH. Na jedan ekstremni pristup će prirodna akcija biti drugi, i danas istinski vjerujem da, ako dođe do nekog nametanja volje bilo kome od ovih naroda, to će stvoriti samo bolna pitanja.

DANI: Imate li Vi i Vaša stranka ambicija ne samo u RS-u nego na općebosanskom planu i ne samo među srpskim biračima?

IVANIĆ: Vidjet ćete da ćemo mi to imati, i to relativno brzo, s tim da će orijentacija PDP-a biti malo drugačija nego što je do sada bila orijentacija partija iz RS-a: mi ćemo ići na velike gradove, prije svih na Tuzlu i na Sarajevo, i tu ćemo pokušati da razvijemo snažne općinske odbore. Već imamo prve korake.

DANI: Ovo sam pitao zato što će Vas ova predizborna izjava pratiti i bit će često upotrebljavana i zloupotrebljavna kao argument za Vaše političko djelovanje.

IVANIĆ: Sasvim je moguće da će u jednom velikom dijelu Federacije biti prisutna. Ja se uopšte ne kajem zbog te izjave, ponavljam: i danas bih je na takav način rekao, mislim da je ona bila vrlo odmjerena, upozoravajuća i nije odmah upućivala na referendum, nego nakon čitavog niza "ako". Jer sve drugo bi značilo da pravog odgovora iz RS-a nema osim reći da je gospodin Silajdžić u pravu, a ja to ne vjerujem, ne vjerujem da je takav zahtjev dobar, jer ja se cijelo vrijeme suprotstavljam tezi koja postoji da je sve što dolazi iz entiteta po definiciji protiv BiH. Po meni, nije i, po meni, BiH će imati istinsku perspektivu da opstane kao država baš ukoliko bude široka svojim građanima, posebno mislim da BiH ne može ići u krajnost klasičnim pristupom državi, već mislim da će otvaranje BiH prema susjedima doprinijeti jačanju, da će stvoriti normalne uslove posebno kod Srba i Hrvata.

DANI: Vjerujete li da je pitanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH apsolvirana stvar: da li u bilo kojoj opciji povezujete to pitanje sa budućim statusom Kosova?

IVANIĆ: Nadam se da će rješavanje Kosova ići u takvom pravcu da neće ugrožavati poziciju BiH. Međutim, ukoliko bi se opredijelilo za neko nezavisno Kosovo, ukoliko bi došlo do pucanja Jugoslavije, mislim da taj uticaj postoji i mislim da se može otvoriti čitav niz ponovo bolnih pitanja, posebno same suštine BiH ukoliko proces na Kosovu ode u nekom pravcu koji je suprotan elementarnim principima funkcionisanja u savremenim međunarodnim odnosima. Zato mislim da nezavisno Kosovo otvara veliki broj dilema i ja bih volio da do toga ne dođe.

DANI: Ukoliko do toga dođe, a između redova u reagiranju dijela najutjecajnije američke administracije da se nagovijestiti da to nije nimalo neizgledno rješenje, kakav bi u tom slučaju bio Vaš stav o teritorijalnom integritetu BiH?

IVANIĆ: Ako bi se to desilo, to bi zaista otvorilo ozbiljno pitanje o BiH, i ponovo hoću da kažem da se nadam da neće doći do takvog rješenja jer bi to dovelo BiH pred velike izazove.

DANI: Dovelo bi i Vas.

IVANIĆ: Mislim da bi 75-80 posto stanovnika RS-a tražilo u takvim uslovima priključenje Jugoslaviji. To bi objektivno stvorilo političku atmosferu koja ne bi bila racionalna. Mislim da bi i sama Jugoslavija, odnosno dominirajuće političke stranke, u slučaju odlaska Kosova tražile da i građani u RS-u imaju ista prava kao i Albanci na Kosovu kod svog opredjeljenja, i mislim da se u takvim uslovima jednostavno ne bi mogao spriječiti referendum u kojem bi se govorilo o samoopredjeljenju. U takvim bi se uslovima otvorilo pitanje mogućnosti izbijanja novog konflikta, i zato hoću da upozorim predstavnike međunarodnih institucija da povodom Kosova moraju biti jako pažljivi.

DANI: Često se srećemo na skupovima zemalja u tranziciji i moram Vam reći da sam frustriran stepenom zaostajanja BiH za najzaostalijim zemljama sa te liste. Kakvo je Vaše viđenje?

IVANIĆ: Potpuno dijelimo mišljenje kad govorimo o ekonomiji. Na većini konferencija nigdje niti jedne riječi o ekonomiji, stalno neka pitanja simboličke prirode a jako osjetljiva: zajednička vojska, da li su entiteti ili nisu, može li se republika zvati tako ili ne može… Ključne stvari su ostavljene postrani, a BiH je završila eru u kojoj je dobijala velika sredstva, neće ih više dobijati i postat će ovisna o kreditima, odnosno o činjenici da li ih može vraćati. A naše su mogućnosti slabe. Većina političara u BiH je potpuno nekompetentna za tu oblast; kad pogledate pažljivo političku scenu, vidjet ćete koliko ima ekonomista. Ako želimo ekonomski razvoj, u narednih šest mjeseci ovdje mora ući nekoliko ozbiljnih svjetskih investitora, ključni objekti koji su svuda zanimljivi moraju dobiti najveće i najbitnije kompanije svijeta, atmosfera mora biti potpuno drugačija, i na tome bih ja volio da radim i trošim dane i sate usaglašavanja, a ne na marginalnim stvarima simboličke prirode. Kad se u BiH nađe generacija političara spremnih da se orijentišu u tom pravcu, onda će i političke tenzije biti daleko manje i onda će i mogućnost normalnog funkcionisanja i prilagođavanja potrebama i Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH biti nešto što neće izazivati kontraverziju. To je sasvim drugačije okruženje i u takvo okruženje ja vjerujem, i hoću reći da i u Federaciji i u RS-u postoje političari koji će raditi u tom smislu. Izraziti sam protivnik stalnog postavljanja pitanja od kojih narod ustvari ne živi.

REKLI SU O BiH

Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić

Lord David Oven, raniji mirovni posrednik u pregovorima o Bosni i Hercegovini

  REZULTATI REFERENDUMA - 11.11.2000

BUDUĆNOST BiH

  (moguće varijante unutarnjeg ustroja)

piši mi ..

referendum.8k.com

BUDUĆNOST BiH