|
Razgovarala:
Gordana Dujić |
RAZGOVOR S JOSIPOM MUSELIMOVIĆEM
Najteža
izdaja od 1102. godine
Razgovaramo s Josipom Muselimovićem,
odvjetnikom, članom Društva hrvatskih književnika, predsjednikom
Matice hrvatske u Mostaru, te predsjednikom Odvjetničke komore
Hrvatske zajednice Herceg-Bosna.o
Gospodine Muselimoviću, još
osamdesetih godina ste sudjelovali u obrani fra Joze Zovka, a u
zadnje vrijeme imali smo priliku vidjeti Vas kao branitelja Ante
Jelavića, predsjednika Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a BiH. Međutim,
Vaš djelokrug interesa je daleko širi.
- Po završetku studija, radio sam
u odvjetničkom uredu sada pokojnog Ivana Čizmića, u Mostaru, i
sudjelovao u obranama politički procesuiranih osoba. Među tim slučajevima
bilo je mnogo nevjerojatnih tužbi. Mnoge od tih procesa obradio sam
u knjizi "Poštovani suci, zašto?". Jedan od
najinteresantnijih procesa bio je proces petorici maturanata iz
Tomislavgrada. Radilo se uistinu o intelektualnim draguljima, koji
su uhvaćeni kako pjevaju pjesme "Duvno moje, ne volim te više,
u tebi se ćirilicom piše" i "Ja sam Hrvat, nisam
komunista, jer vjerujem u Isusa Krista". To je bilo dovoljno da
se pokrene čitava lavina raznih službi koje su brinule o
"sigurnosti". Bio je to veliki proces. Dramatizirao sam ga
pod radnim naslovom Druga savjest, a predstavu vrlo uspješno izvodi
HNK u Mostaru. Jedan od procesa, koji je - posve sigurno - obilježio
posljednja desetljeća prošlog stoljeća, je proces fra Jozi Zovku.
Njegovu obranu je posve uspješno vodio gospodin Milan Vuković,
sada sudac Ustavnog suda RH.o
Sloboda medija je preduvjet
slobode uopće. Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma svjedoci smo
da se hrvatski mediji sustavno gase. Kakvo je stanje u BiH, posebno
u hrvatskim medijima i kako se to odražava na slobodu Hrvata BiH?
- Hrvatski narod je od tog
Daytonskog sporazuma očekivao mnogo, čak i previše, i s punim
pravom je razočaran. Daytonski sporazum nije Sveto pismo i mora
biti podvrgnut promjenama i provjerama. Jer očito je da, osim
zaustavljanja rata u BiH, nikakav drugi učinak nije polučio. Na
području javnih medija Hrvati su u potpunoj medijskoj blokadi. Svi
pokušaji, zadnjih pet-šest godina, da imamo svoje dnevne novine,
su propali. Prije nekih mjesec dana počeo je izlaziti još jedan
dnevni list s neizvjesnom budućnošću. Ne mogu se oteti dojmu da
postoji medijsko gušenje hrvatskog naroda u BiH, jer do danas
nikome nije, između ostalog, jasno zašto je ugušena hrvatska
televizija Erotel, koja je odgojila velik broj vrlo dobrih i
sposobnih novinara i s kojom je hrvatski narod "živio" od
Posavine do Dalmacije. Ta televizija je na vrlo grub način ugašena
i nema nikakvih izgleda da se njen rad obnovi, za razliku od drugih
područja BiH, gdje imate izvanrednu medijsku pokrivenost radijskim
i televizijskim programom, te dnevnim listovima. Primjera radi, u
Sarajevu izlazi nekoliko vrlo dobrih tjednih listova: Slobodna
Bosna, Dani, Ljiljan itd.. Hrvati nemaju nijedan takav list. U
Sarajevu izlazi nekoliko dnevnih listova, koji su apsolutno pod
kontrolom bošnjačkih struktura vlasti: Oslobođenje, Avaz itd...
Hrvati opet nemaju ništa osim tog novog Dnevnog lista i, ako se tom
listu ne osigura logistička potpora, nisam siguran da će preživjeti.
List nema potporu šire zajednice, nema potporu međunarodne
zajednice niti, što je tragično, potporu matične domovine
Hrvatske. Čak štoviše, hrvatska vlast je učinila sve da uguši
Slobodnu BiH, jedini čitani list na tim prostorima i list koji je
potpuno objektivno predstavljao interese hrvatskog naroda BiH. Sad
smo dobili jedan podlistak u Slobodnoj Dalmaciji i taj se, kao i u
Večernjem listu, cenzurira. Tako da dobivamo neke periferne
informacije: gdje je pala kiša, gdje se pojavila tuča, gdje pukla
vodovodna cijev, kako je igrao Zrinski... - ukratko, nema
kolumnista, nema kritičara.
o Nažalost, ni Hrvati u Hrvatskoj
ne znaju što se događa s Hrvatima BiH jer mediji u Hrvatskoj,
posebno oni u državnom vlasništvu, svesrdno pomažu toj
Petritschevoj medijskoj blokadi. Čak se ide toliko daleko da se
tvrdi da je smjenu u Slobodnoj Dalmaciji zahtijevao sam Petritsch,
jer se u BiH čitala najviše ta novina.
- Moj osobni dojam je da bi bilo
najbolje da se hrvatski mediji, ovakvi kakvi jesu, uopće ne bave
problemima Hrvata BiH, jer oni hrvatsku javnost potpuno krivo
informiraju. Ja sam u Zagrebu dva dana razgovarao s vrlo
kompetentnim ljudima za koje u našem narodu postoji uvjerenje da su
informirani: oni zaista nemaju pojma što se događa dolje, imaju
potpuno krive informacije i na temelju takvih informacija stvaraju
pogrešnu sliku o našem položaju, našim odnosima, nastojanjima i
namjerama. U ovom času hrvatski tisak potpuno krivo informira
hrvatsku javnost, jer da u Zagrebu i u Splitu znaju što se događa
Hrvatima BiH, onda bi sasvim sigurno demokratska javnost
progovorila.
o Gospodine Muselimoviću, na prošlim
izborima u BiH, unatoč nepravednom izbornom zakonu, pobijedile su
stranke s nacionalnim predznakom. Međutim, nakon izborne pobjede,
američki i europski moćnici su vlast predali grupici bivših
jugosocijalista koji nemaju ništa zajedničko s voljom naroda.
Kakve posljedice ima ta nova demokracija (koju nam nameću zemlje
tzv. "kolijevke demokracije" u svakodnevnom životu
naroda?
- Vidite, s izborima i Barryjevim
izmjenama izbornog zakona počinju svi problemi hrvatskog naroda.
Svugdje u demokratskom svijetu organiziraju se slobodni izbori kako
bi se provjerila volja izbornog tijela i onaj tko dobije većinu,
taj vlada. Na izborima u BiH, HDZ je - kao stožerna organizacija
hrvatskog naroda - dobio oko 95 posto glasova biračkog tijela
Hrvata BiH. Međutim, na vlast su instalirani oni koji su dobili 2,2
ili 0,1 posto, ili čak oni koji su dobili 163 glasa, pa i oni koji
nisu sudjelovali na izborima. Sada Hrvate BiH ne predstavlja čovjek
koji je dobio plebiscitarnu podršku hrvatskog naroda, nego čovjek
koji je na izborima dobio u cijeloj državi 163 glasa. To su ljudi -
namještenici. Uvijek se čudim tom licemjerstvu - kako neki čovjek
može sjesti na mjesto koje mu ne pripada, sjesti na mjesto čovjeka
koji je plebiscitarnom voljom pobijedio na izborima 95 posto prema
njegovih - ništa. Tu su počeli problemi i hrvatski narod je, u
takvim okolnostima, bio prisiljen na postupke koji su išli do
Ustavnog suda, došlo je do ove krize koju sad proživljavamo, tako
da se većina - od hrvatskog naroda izabranih predstavnika - ili
procesuira ili je pred procesuiranjem. Povijest ne pamti da
apsolutni izborni pobjednik može biti smijenjen. Odlukom Visokog
predstavnika demokratski izabrani član hrvatskog naroda sklanja se
s funkcije i dovodi se drugi. To je bitno zadiranje u Ustav i
ljudska prava - jer Ustav jamči pravo birati i biti biran. To znači
eliminirati Ustav BiH, Ustav Federacije BiH, Europsku konvenciju o
zaštiti ljudskih prava i sloboda. Na taj način se u narodu
izazvalo, opravdano, strahovito nezadovoljstvo s još nesagledivim
posljedicama.
o Isti dan kad i izbori, proveden
je i referendum za jednakopravnost.
- Stjecajem okolnosti, bio sam
predsjednik Povjerenstva za provedbu referenduma hrvatskog naroda, a
Deklaracija je imala samo jedan zahtjev: jednakopravnost hrvatskog
naroda. Oko 90 posto hrvatskog naroda izašlo je na referendum, a
99,2 posto tih Hrvata se izjasnilo za Deklaraciju o pravima i položaju
hrvatskog naroda u BiH. Međutim, ni ovaj put se nije poštivala
volja naroda izražena najdemokratskijim putem, jer su organizatori
referenduma krivično procesuirani. Ako je netko iz te europske
demokracije uistinu došao ovamo pomoći uspostavi demokratskog
poretka, bilo bi normalno za očekivati da, poštuje volju naroda.
o S kojim ciljem to radi međunarodna
zajednica? Što to govori o njenim namjerama?
- Mislim da tu ne treba komentar.
Ako je međunarodna zajednica Hrvatima ukinula televiziju, ukinula
radio, ukinula tiskovine, smijenila izabrane predstavnike i političkog
vođu, plebiscitarno izabranog od tog naroda, onda to može značiti
samo jedno. Uostalom, jedan visoki i kompetentni predstavnik međunarodne
zajednice je otvoreno rekao kardinalu Puljiću da je sudbina Hrvata
BiH da se ili asimiliraju ili isele.
o Molim Vas da nam objasnite što
se događalo na sudskom sporu g. Jelaviću i kako je glasila optužnica?
- Nakon referenduma, gospodin Ante
Jelavić i šestorica njegovih najbližih suradnika i stranačkih
kolega, utemeljitelja HNS-a, osumnjičeni su da su tim svojim
postupcima ugrozili teritorijalnu cjelovitost BiH i da su umanjili
vojnu i obrambenu moć Federacije BiH. Kratko i jasno - te tvrdnje
nemaju nikakve pravne podloge, radi se samo o tome da se
procesuiraju glavni ljudi hrvatske zajednice kako bi se hrvatski
narod obezglavio i oslabio. Na prvom ročištu uložili smo prigovor
mjesne nadležnosti. Naime, radnje ovih "kaznenih djela"
izvršene su u Mostaru, a sudi im se pred Kantonalnim sudom u
Sarajevu. Dakle, sve što se stavlja na teret hrvatskom čovjeku,
bilo gdje da on to djelo počini ili bude osumnjičen da ga je počinio,
on mora - po apsolutno nezakonitoj odredbi Visokog predstavnika -
biti procesuiran pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. Dosadašnje
iskustvo s tim sudom pokazuje da su kazne koje on izriče Hrvatima
drakonske, kao npr. kazne izrečene petorici Hrvata koji su
prosvjedovali pred policijskom postajom u Stolcu zbog neopravdanog i
nezakonitog upada SFOR-ovih snaga. Dakle, prosvjedovali su zbog načina
upada. Tu nije bilo nikakvog fizičkog kontakta, niti bilo kakvog
tjelesnog ugrožavanja SFOR-ovog ljudstva, nego su prosvjednici samo
vozilom prepriječili put. Kažnjeni su zbog "ugrožavanja"
osoba pod međunarodnom zaštitom, dvojica su uhićena i osuđena na
kazne od 3 i pol godine zatvora, a ostali su - kao zvijeri - u
bijegu. Ono što je u demokratskim državama dozvoljeno kao
demokratsko sredstvo izražavanja uvjerenja, ovdje su pretvorili u
nedemokratsko iživljavanje nad jednim narodom. Najtragičnija je činjenica
da nitko od obnašatelja vlasti iz redova hrvatskog naroda nije učinio
baš ništa da tu nepravdu spriječi. Kad sam, u predmetu g. Jelavića,
stavio prigovor mjesne nadležnosti, sud je to odbacio, iako se u
zakonu jasno kaže da je sud u svakom slučaju mora paziti na svoju
stvarnu mjesnu nadležnost i čim primijeti da nije nadležan, dužan
je spis proslijediti onom sudu koji je nadležan. To sud ne poštuje
kao da u zakonu ne postoji. Onda sam bio primoran tražiti izuzeće
svih sudaca, predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu, te
predsjednice Vrhovnog suda R BiH, makar objektivno nije bilo
razloga, ali sam smatrao da ću tim činom potaći nositelje
pravosudnih funkcija da učine nešto da se toj samovolji stane na
put i da se koliko - toliko poštuje pravo. Osim toga, u četiri
navrata sam pisao svim hrvatskim dužnosnicima - predstavnicima
vlasti i upozorio ih na vrlo grube povrede zakona Europske
konvencije o pravima čovjeka, Ustava i Zakona i pozvao ih da, u
okviru svojih ovlasti, stanu tome na kraj. Niti na jedno pismo nisam
dobio odgovor. U zadnjem dopisu, koji sam poslao, rekao sam da ću
svome branjeniku Anti Jelaviću sugerirati da se više nikad ne
pojavi pred tim Kantonalnim sudom u Sarajevu, ako oni - kao izvršitelji
političke i pravosudne vlasti - ne poduzmu nešto i ne uklone takvo
bezakonje od njega i svih njegovih suradnika, kao i svakog drugog,
koji se sutra može naći u takvim okolnostima. Ukoliko se to
dogodi, oni preuzimaju odgovornost za sve ono što bi moglo
uslijediti na prostoru Federacije. Što mislite - da je gospodin
Izetbegović u Sarajevu počinio delikt - bi li ga netko procesuirao
u Širokom Brijegu ili Mostaru? Ne bi bilo korektno izložiti ga
takvom poniženju i pritisku pred sudom koji, ni stvarno ni mjesno,
nije nadležan. Mi smo taj predmet internacionalizirali i mislim da
se tu stvari pomalo primiruju. Jedno je sigurno: Ante Jelavić, kao
i njegovi suradnici - Marko Tokić, Zdravko Batinić, Ivo Lužanski,
Petar Milić, general Čučić, bili su spremni podnijeti svaku žrtvu
za slobodu hrvatskog naroda, čak - štoviše - prihvatiti i mjeru
pritvora. Kad smo 29. kolovoza ove godine ulazili u Kantonalni sud u
Sarajevu, ni ja nisam bio siguran hoćemo li obojica izići iz
njega, ili ja sam. Možda je razum prevladao, a možda je to stoga
što su tamo bili predstavnici međunarodnih organizacija za zaštitu
ljudskih prava i sloboda.
o Hercegovačka banka je jedan od
primjera diktature međunarodne zajednice na hrvatskim prostorima.
Zahvaljujući medijskoj blokadi - o tome se sad ništa ne zna. Kao
odvjetnik Hercegovačke banke, možete li nam reći što se zbiva s
Hercegovačkom bankom u ovom trenutku?
- Hercegovačka banka je najtragičniji
slučaj u mojoj dugoj odvjetničkoj praksi. Tog jutra imao sam
informaciju da je grad Mostar blokiran iz svih pravaca i da se prema
Mostaru slijevaju kolone oklopnih vozila i transportera. Kad sam se
pokušao primaći bliže, dočekala me uperena cijev španjolskog
vojnika. Nakon što su završili s pljačkom banke i otišli,
spustio sam se u podrum banke i vidio nešto neprimjereno XI., a ne
XXI. st. Snage SFOR-a i federalne policije su tenkom ušle u
prizemlje banke, spustile sajle kako bi iznijeli trezore, a kad to
nije išlo izrezali su ih nekim posebnim spravama dok su pod trezor
ZAP-a stavili eksploziv i raznijeli ga. Bilo je vrlo ružno za
vidjeti unaokolo razbacane i spaljene novčanice. Nezamislivo je da
se tako u demokratskom svijetu uništi jedna banka, da se imovina
banke - nekih 15 milijuna maraka - inventar, oprema, novac
jednostavno odnese! Govorili su i prijetili već nekoliko puta da će
pružiti dokaze o nedozvoljenim radnjama, no, naravno - nisu. Kad su
počela ta neopravdana sumnjičenja da Hercegovačka banka financira
HDZ i Hrvatsku samoupravu, Državna agencija za bankarstvo je
napravila reviziju i kazala da u Hercegovačkoj banci nije bilo
nikakvog bezakonja. Kako povici na banku nisu prestajali, angažirana
je i jedna ugledna međunarodna revizorska kuća koja je, također
nakon seriozne kontrole poslovanja, zaključila da u Hercegovačkoj
banci nema nikakvih propusta, a kamoli kriminala. Zbog čega, dakle,
upadati u jednu banku koja korektno posluje, zbog čega je uništiti?
U Federaciji BiH djeluju 42 banke, a Hercegovačka banka je sama
obavljala 36 posto financijskih tijekova u državi, dakle više od
trećine. Ta banka je bila srce hrvatskog gospodarstva i hrvatskog
napretka, 4.500 gospodarskih subjekata ostalo je bez svoga novca,
90.000 štediša bez svojih štednji. Zamislite, kad bi sutra ujutro
u milijunskom Zagrebu 4,5 tisuća gospodarskih objekata ostalo bez
sredstava, a 90.000 štediša bez svojih štednji, kakva bi to bila
katastrofa! Upad u Hercegovačku banku nije ništa drugo doli bezočan
upad u privatno vlasništvo. Ovim će se međunarodna zajednica
morati pozabaviti. Duboko sam uvjeren da će odšteta koju će
dobiti banka i njeni komitenti, biti najveća odšteta u povijesti,
ne samo bosanskohercegovačkog, nego i europskog pravosuđa.
Zamislite sada još i ovu činjenicu: onaj dan kad tenkovi kreću u
banku, Visoki predstavnik donosi odluku da oni, koji sudjeluju u toj
operaciji, dobivaju potpunu aboliciju, nikome neće krivično
odgovarati za svoje postupke, bez obzira što učinili - pljačku,
ubojstvo, bilo što..., dok se komitenti ne mogu za pomoć obratiti
nijednom pravosudnom tijelu BiH, jer je to izuzeto iz jurisdikcije
pravosudnih tijela BiH. Stoga smo prisiljeni obratiti se za pomoć
međunarodnim organizacijama. Dodate li tome i činjenicu da
vlasnici računa ne mogu do svog novca, dok su namještenici međunarodne
zajednice otpustili 170 djelatnika Hercegovačke banke, a sebi dali
izuzetno visoke plaće od sredstava ljudi koji sada ne mogu do svog
novca, bit će vam u potpunosti jasnija tragika zbivanja na ovom
prostoru. I, na kraju, zamislite, kad su pitali gospodina Mesića,
što on o tome misli, on je rekao: Ako nema drugog načina - to može
biti svrsishodno! Treba li dodati da se nitko od nazovi-hrvatskih dužnosnika
BiH nije ogradio od tog besramnog čina.
o Jedan od neriješenih slučajeva
koji zasigurno imaju političku pozadinu je i ubojstvo hrvatskog
ministra unutarnjih poslova Joze Leutara. Kakva su Vaša saznanja i
mišljenje o tome?
- U ožujku 1999., izveden je
atentat u kom je poginuo doministar unutarnjih poslova Jozo Leutar,
da bi, nakon opsežnih "ispitivanja" bila optužena šestorica
Hrvata: general Ivan Andabak i Dominik Ilijašević, koji su navodno
naredili, dok su druga dvojica "donijeli" naprave, a treća
dvojica "izvršili" atentat. U tom procesu optužen je i
vozač gospodina Leutara, koji se u trenutku atentata nalazio u
automobilu s gospodinom Leutarom i koji je doslovce sjedio na tom
eksplozivu. Mi se evo već dvije godine natežemo oko toga
besmislenog procesa, jer je cilj dokazati da su taj zločin izvršili
najviši hrvatski dužnosnici. Nitko ne može niti izmisliti iz
kojih razloga i s kojim motivom bi to oni učinili, niti se itko
osvrće na to da obrana ima izvanredne dokaze koji upućuju da je ta
eksplozivna naprava pripremljena "tu negdje", da je ista
takva naprava upotrijebljena 1990. u Titovom Užicu, pa u Herceg
Novom 1991., pa u svih sedam slučajeva napada na hrvatske objekte i
katoličke škole u Srednjoj Bosni i Sarajevu, da je istom takvom
napravom ubijen i Jozo Leutar. Čovjek, koji se trebao pojaviti na
sudu kao sudski vještak, danas je u pritvoru. A on je osoba koja
priprema takve eksplozivne naprave. Tužiteljstvo nema baš nikakvih
dokaza da je itko od ovih osoba sudjelovao u ovom zločinu, dapače,
svi dokazi upućuju na to da se ti ljudi međusobno nisu ni
poznavali.
o Hrvati iz BiH su preživjeli
razne tirane i tiranije posljednjih stoljeća. Možete li usporediti
položaj Hrvata danas s položajem u prošlosti?
- Prisjetio bih se Ive Andrića,
našeg nobelovca, koji je jednom prigodom rekao kako je Otes,
dolaskom Austro-Ugarske, postao kotarsko središte u koje je za
upravitelja postavljen jedan omalen, golobrad, bezbrk i bljedolik
Austrijanac iz Koruške, koji je nametao svoje zakone tako da je,
nakon dvije godine, morao biti smijenjen. Otišao je razočaran i
nesretan, s dubokim uvjerenjem da je iza sebe ostavio domorodce i
nepopravljive primitivce, dok su u kotaru svi ostali u najdubljem
uvjerenju da je njima dvije godine upravljao potpuno lud i neuračunljiv
čovjek. Nemam namjeru praviti paralele, ali je evidentno da je
samovolja prema hrvatskom narodu BiH prešla svaku mjeru, a da je
odnos službenog Zagreba prema Hrvatima BiH, unatoč ustavnoj
obvezi, najteža izdaja od 1102. godine. Bio sam predsjednik
Povjerenstva prvog referenduma hrvatskog naroda u BiH, kad mi je
jedan novinar iz Zagreba rekao da gospodin Mesić misli da je taj
referendum štetan za hrvatski narod. Odgovorio sam mu da hrvatski
narod BiH stvarno osjeća da mu se nije mogla dogoditi veća
elementarna nepogoda od ovakvog predsjednika i od ovakve hrvatske
vlade. I u Zagrebu će se morati stvari promijeniti, jer ovo što
danas proživljava hrvatski narod je deset puta gore od onog što je
proživljavao u vrijeme najrigidnijeg komunizma: hrvatski narod nema
svojih sredstava javnog informiranja, on ne može upravljati svojim
novcem, on je opljačkan, njemu su oduzeta ljudska prava, ne poštuje
se njegova politička volja, on ne može birati svoje predstavnike,
dakle, može li biti išta gore od ove situacije u kojoj se on sad
nalazi? A reći ću još i ovo: Hercegovina je čudo. Čudo nad čudima.
Ona je preživjela i 1945., '46., '47. godinu, ona će preživjeti i
ove godine, ali ove rane više bole jer su nepravde učinjene
dijelom i od onih koji su trebali, makar zbog Ustava, pomoći. Taj
narod je proživljavao i proživljava svoju strašnu Golgotu, kako
sada, tako i poslije Drugog svjetskog rata. Na roditeljski sastanak
na koji je išla moja majka, a bilo nas je 42 u razredu, samo su
dvojica blizanaca imala oca. Svi drugi nismo imali oca. 36.000
Hrvata je pobijeno nakon rata. O tome nitko ne govori, niti itko
govori o stradanjima tog naroda u ovom ratu. Ali se zato, u
emisijama HTV-a poput Latinice, nastoji sotonizirati te nesretne
Hercegovce i sada, kad se bore za minimum svojih prava.
o Hoće li Hrvati BiH uistinu
imati snage preživjeti i ovu tiraniju pod maskom demokracije?
- Hoće...
o Unatoč činjenici da je
devedesetih bilo preko 800.000 Hrvata u BiH, a danas ih ima ispod
400.000? Nije li to nijemi genocid?-
Točno, ja već dugo govorim da će
Mostar, ako se nešto ne učini, postati glavni hrvatski grad
umirovljenika, da će se odseliti radno sposobno stanovništvo.
Zapadna Hercegovina je, iz političkih razloga, protjerana u
"gastarbajterstvo" u Zapadnu Europu, ali je ta Zapadna
Europa odgojila dvije, tri generacije Hercegovaca koji se sada vraćaju
sa znanjem, uvode zapadnoevropsku tehnologiju i nose razvitak tih
krajeva. Vjerujem da će ipak sve biti dobro...
o Pored svih problema,
Hercegovcima se dogodilo i nešto uistinu lijepo: Gospa. Vi ste
rodom iz Međugorja, a prvi Vaš slučaj vezan je upravo uz Gospino
ukazanje - radilo se o obrani fra Joze Zovka.
- Prvi dani ukazanja - to su bila
posebna vremena. Moja majka je tu rođena, djeca - vidioci su moji
rođaci pa sam imao priliku ukazanja dublje proživjeti. Nakon toga
- ne možete ne vjerovati. To treba doživjeti!Međugorje je
planetarni fenomen i neprocjenjiva je njegova uloga za hrvatski
narod. Samo onaj koji tamo živi može uočiti veličinu tog
fenomena, kako na duhovnom, tako i na ostalim područjima. Međugorje
višestruko nadilazi i turističke potencijale jednog Zagreba sa
svojih 35 do 37.000 ležajeva. Naši su gosti uistinu iz svih
krajeva svijeta. Međugorje treba čuvati od svih nesporazuma. Treba
pustiti taj svijet neka vjeruje, neka dolazi i neka odlazi sa svojim
dojmovima. Unatoč ratu, više od 20 milijuna ljudi je posjetilo Međugorje.
A tko dođe, opet se vraća. To je fenomen koji treba poštivati i
od izuzetnog je značaja za sav hrvatski narod, kako u Hrvatskoj,
tako i u BiH. Međugorje je život nade i vjere.
o Na kraju, recite mi, Vi očito
branite ljude koji nisu omiljeni režimima koji su na vlasti. Koliko
ste Vi sami sigurni? Prijete li Vam?
- Sama sigurnost nije bila upitna,
iako je preuzimanje obrane ovakvih slučajeva značilo izlaganje
opasnosti. Ja taj posao obavljam profesionalno. Znao sam da nisam
omiljen kod vlasti i da bi me prvom prilikom mogli onemogućiti i
diskreditirati i znam da je bilo planova i namjera kako stati na
kraj čovjeku koji hoće braniti te i takve osumnjičene. Dobio sam
poruke, nakon procesa Anti Jelaviću, da će mi se stati ukraj. Ja
sam tu, pa ako netko nešto ima, mi ćemo se braniti na način na
koji to bude bilo moguće. Nikad dosad u svom radu nisam primao
prijetnje fizičkom ugrozbom, ali sam uvijek bio pod pojačanim
nadzorom. Imati etiketu nepoželjnoga, koji nije "naš", s
tim se trebalo nositi, to je trebalo izdržati. Ja ću do kraja
ostati vjeran svom pozivu i do kraja na jednak način braniti ljude
koji se nađu u takvim okolnostima
|
