|
Pravni
fakultet Sveučilišta u Mostaru
USTAV BOSNE I HERCEGOVINE
I
DRŽAVNE DIMENZIJE SIGURNOSTI
Uvodne napomene
Budući da je Ustav neke države ujedno njezin
najvažniji konstitutivnopravni i ujedno politički akt, to državna
sigurnost zemlje bitno ovisi od kvalitete ustavnih rješenja za
mnoga temeljna pitanja državnog ustroja, To osobito važi za ustroj
i funkcioniranje pravnog i političkog sustava. Otuda odnos ustava
prema društvenoj stvarnosti mora biti takav da on bude ogledalo
stvarnosti inače daje patvorenu sliku i ne može vršiti političko
stvaralačku ulogu. S druge strane ustav kao političko pravni akt
koji u specifičnoj formi izražava temeljna pravna pravila koja
determiniraju državno uređenje i statuira temeljna prava čovjeka
i građanina ima karakter temeljnog zakona i pravni je temelj za sve
zakone. Stoga ustav nije samo registracija stvarnosti nego dinamičan
i živ instrument suvremenog društva. On vrlo često nije samo puim
odredbama. Iz tih razloga ustav mora biti utemeljen na najvećim
vrednotama, realan, provediv, demokratičan, održiv i postojan.
- Ustav
Bosne i Hercegovine i društvena zbilja
Po nekim
svojim dijelovima Daytonski ustav Bosne i Hercegovine zaslužuje
epitete koji ga svrstavaju u red suvremenih, a po drugim on zaslužuje
sasvim suprotne kvalifikacije.
Najveće
vrijednosti Ustava BiH sadržane su već u njegovoj preambuli gdje
se ističu načela ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti; mir
i pomirenje, pravda, tolerancija, pluralizam, demokracija, tržišno
gospodarstvo, suverenitet, integritet, politička neovisnost, međunarodno
humanitarno pravo, i dr. Pored toga, on u normativnom dijelu posebno
afirmira BiH kao demokratsku, pravnu državu koja funkcionira
sukladno zakonu i na temelju slobodnih i demokratskih izbora. On
zatim detaljnije nagovještava da će se u BiH "osigurati najviši
stupanj međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda;
vrše njihov popis, proklamira načela nediskriminacije, afirmira načela
slobode, povratka svih izbjeglica i raseljenih osoba. U Aneksu l,
također proklamira petnaest sporazuma o ljudskim pravima koji će
se primjenjivati u Bosni i Hercegovini. Pa ipak, najveća je zasluga
Mirovnog sporazuma i Ustava za Bosnu i Hercegovinu, što je
zaustavljen rat i uspostavljen mir. Mir, za koji mnogi tvrde da je
nepravedan, nezavršen, i teško održiv, ali ipak mir. Najveći
nedostaci Ustava BiH su u činjenici što on ne korespondira sa
stvarnošću, koja je najvećim dijelom sasvim drukčija. Te
vrijednosti su više deklarativnog karaktera. Ustav ne sadrži
instrumente za provedbu tih načela i normi, pa stoga najvećim
dijelom one ostaju puki spisak nerealnih želja. Ljudsko
dostojanstvo pojedinca ugroženo je na svim razinama društvenog
ustrojstva. Pojedinac je ugrožen u svom elementarnom ljudskom pravu
- pravu na rad. Gdje da
se vrati čovjek koji nema krov nad glavom, posao za egzistenciju,
školu za obrazovanje djece?
Nezaposlenost
i pravna nesigurnost posvuda dominiraju. Nema jednakosti između
ljudi i naroda ni pred zakonom ni realno. Pomirenje teško ide, a
krhki mir , održavaju strane međunarodne snage. Državni i narodni
suverenitet nije potpun, jer zemljom faktički upravlja Visoki
predstavnik Ujedinjenih naroda, istina, uz pomoć domaće
parlamentarne, izvršne i sudbene vlasti s pravom da donosi i poništava
zakone i odluke najveće važnosti, koji su izvan kontrole
ustavnosti, jer se za njih ne može pokrenuti ocjena ustavnosti pred
Ustavnim sudom. Time je on kao namjesnik Ujedinjenih naroda jedini
pojedinac iznad Ustava. Pored toga, Daytonskim ustavom nije riješeno
tzv. nacionalno pitanje, kao pitanje položaja i jednakopravnosti
konstitutivnih naroda u upravljanju državom. Njim je stvorena
asimetrična država sa nefunkcionalnim političkim sustavom koji ne
osigurava poželjan odnos javne vlasti i društva.
Mali
i visoki ljudi, mali, veći i najveći narod, samo su formalno i na
papiru jednaki a u stvarnosti posvuda dominira nejednakost. I pred
zakonom i međunarodnom zajednicom, kao najvišim arbitrom. Daleko
smo od pravde i tolerancije. Pluralno društvo sve više ustupa
prostor nad naletom dezintegrirajući sila i nevidljivih zakona
kretanja. Pravo i pravne norme mnogo više egzistiraju kao
neobavezne i nepisane moralne norme i sve više onih koji misle da
su zakoni pisani za neke druge ljude. Pravna država samo je daleki
cilj. Ustav i njegove norme u raskoraku su s grubom stvarnošću.
Uz
sve prethodno, za Ustav BiH mnogi drže da je i nenarodni i
nedemokratski. Postoje čak cijele političke stranke koje ga javno
ne priznaju i koje se pozivaju na Ustav nekadašnje SR BiH. Nitko im
ne može osporiti činjenicu da taj Ustav nisu usvojili ni
prihvatili njegovi konstitutivni narodi: Bošnjaci, Hrvati i Srbi,
premda to u njemu piše, jer se oni izravno, niti njihovi
parlamentarni predstavnici i parlament o tome nikada nisu izjasnili
U njegovom privitku postoji samo izjava po jednog predstavnika države
i entiteta da su ga oni u njihovo ime odobrili. A kako se može
govoriti o demokratskom ustavu i demokraciji, kao načelu vladavine
naroda, ako ti narodi ni na koji demokratski način nisu prihvatiti
i odobrili Ustav? Između ostalog i zato Daytonski ustav nije realan
ustavno - pravni koncept za dugoročno ustavno-pravno i političko
rješenje Bosne i Hercegovine.
Sada
smo u poziciji da to uviđaju i neki predstavnici međunarodne
zajednice. Tako primjerice Međunarodna krizna skupina u svom izviješću
piše: "Aneks 4 - Ustav Bosne i Hercegovine je neodrživ,
neizvodiv, a nema nikakve veze sa realnošću bosanskog političkog
života. Središnje institucije vlasti postoje uglavnom na papiru, i
imaju onoliko moći koliko im entiteti dozvole. Čak što više,
cijeli Ustav podržava etničku diskriminaciju kao načela zakona.
Ustav, kakav je sada, neće omogućiti Bosni i Hercegovini članstvo
ni u Vijeću Europe ni u Europskoj zajednici bez značajnih
modifikacija, izuzev ukoliko Vijeće Europe bude ignoriralo svoju
vlastitu Povelju kako bi dozvolila BiH da se priključi.
Ona
nadalje konstatira: "Struktura Bosne i Hercegovine je još
uvijek lomljiva. Bez pomoći i oslonca međunarodne zajednice, srušit
će se." Stručnjaci ove skupina stoga nalaze pet opcija za
Bosnu i Hercegovinu: l. povlačenje iz BiH bez odlaganja, 2. održavanje
dosadašnjeg pristupa, 3, izmjena (revizija) DPA (Daytonskog
mirovnog sporazuma), 4. energičnije provođenje DPA, i 5.
uspostavljanje međunarodnog protektorata za Bosnu i Hercegovinu.
Uspjeh
svake od ovih pet opcija po njima, primarno ovisi o: `političkoj
volji međunarodne zajednice; a nijedna od političke volje
konstitutivnih naroda BiH. Začudo, poslije toliko iskustva i promašaja,
opet se proklamira čisti politički voluntarizam. Sve je opet
ovisno samo od volje međunarodne zajednice. Isključuje se politička
volja naroda i građana Bosne i Hercegovine!!!
lako
ih protektorat asocira na kolonijalizam i svojevrsnu diktaturu, pa
da bi ta mjera na zapadu naišla na nesimpatije i odbojnost zapadne
demokratske javnosti, ipak se između redova može nazrijeti
plediranje za protektorat. Što bi to u praksi značilo?
"Ukoliko međunarodna zajednica ocijeni okvir DPA kao
neprihvatljivu opciju u budućnosti mogle bi se opredijeliti za
transformaciju BiH u protektorat pod međunarodnim pokroviteljstvom,
a kojim bi upravljao OHR, protektoratom bi se uklonila sva tri de
facto entiteta, vojske, policijske snage i izmijenila upravna
struktura. Ovim bi se BiH kantonizirala sukladno Vence-Owenovom
mirovnom planu iz 1993. Protektorat bi, isto tako, mogao dovesti do
kratkoročnog moratorija na izbore i raspuštanje svih nacionalističkih
partija i grupacija ; a protektoratom bi se osnovale `dopunske' SFOR
snage snabdjevene lakim naoružanjem, koje bi djelovale kao
policijske formacije. Takav protektorat ne bi bio vremenski ograničen,
nego bi njegovo okončanje ovisilo od ostvarenja jasno definiranih
ciljeva, premda nepopularno, ovo se zagovara kao najučinkovitije.
Meni
je poznato da Međunarodna krizna skupina nije niti jedini, a
pogotovo najvažniji međunarodni faktor koji djeluje na području
Bosne i Hercegovine. No, htio samo pokazati da i takvih razmišljanja
i prijedloga ima, te što oni praktično donose, a osobno misliti da
ima dosta praktičnih poteza međunarodne zajednice koji nagovještavaju
takvu mogućnost.
Narodi
Bosne i Hercegovine i njihove vodeće političke snage nalaze se
stoga pred velikim izazovom. Oni danas doista polažu veliki ispit
zrelosti. Uzeti sami vlastitu sudbinu u svoje ruke i pod
pokroviteljstvom međunarodne zajednice pronaći političko rješenje,
ili prihvatiti
nametnutu kolonijalnu diktaturu s neodređenim rokom trajanja?
Ako
bi narodi BiH i njihove vodeće politička snage konačno pronašli
moguću platformu pod nazivom "zajedništvo bez ugrožavanja';
a to znači bez separatizma, unitarizma, centralizacije i
majorizacije, bila hi to mudra politička odluka i konačni dokaz
njihove političke zrelosti. U suprotnom, to bi značilo neograničenu
stranu vladavinu bez roka trajanja i neizvjesnog ishoda. Ona nikome
ne bi donijela sreću, veliko je pitanje može li se protektoratom
problem riješiti? Po našem dubokom uvjerenju - ne može.
Protektorat ne može vječito trajati
a poslije njega opet bi ostali isti narodi s istim neriješenim
problemima kao ogoljeli subjekt nad kojim je izvršen dugotrajni
opit bez konkretnog rezultata.
2.
Ustav
BiH i pitanje državne sigurnosti
Daytonski
ustav Bosne i Hercegovine i politika međunarodne zajednice u
nekoliko ratnih i poratnih godina nisu uspjeli iz jednog prostog
razloga što nisu uvažavali niti su bili usmjereni prema rješenju
pitanja narodnog i državnog suvereniteta i nacionalnog pitanja. Međunarodna
zajednica svoju je politiku sve vrijeme temeljila na pogrešnoj tezi
da podcjenjivanjem i ignoriranjem nacije i nacionalnog pitanja može
riješiti probleme u Bosni i Hercegovini. Jednako i u istoj mjeri,
pogrešna je i težnja međunarodne zajednice da od BiH može
napraviti unitarnu građansku državu, jer to prividno odgovara samo
najvećem BiH narodu. No, dugoročno promatrano to nije ni njegov
interes, jer na toj koncepciji nikada neće moći izgraditi državu
po mjeri sva tri naroda i svih građana BiH. Uporno i kratkovidno
forsiranje te koncepcije ključni je izvor i generator induciranja
novog i stalnog međunarodnog povjerenja, odbojnosti, odioznosti i
isključivosti, te nefunkcioniranja i blokiranja gotovo svih
institucija postojećeg političkog sustava. A, u jednakoj mjeri
predstavlja opasnost po integritet države BiH kao i koncepti koji
su na liniji separatizma i disolucije države BiH.
Zato
je moje mišljenje da međunarodna zajednica, ma koliko ustrajavala
i u njega ulagala napora i sredstava, objektivno ne može uspjeti na
tom konceptu koji umjesto da rješava, permanentno ignorira
nacionalno pitanje. Rješenje problema nije jednostavno ni lako, a
ja ga vidim u iznalaženju platforme koja bi osigurala nacionalnu
jednakopravnost u upravljanju državom, na jednoj, i građansku
jednakopravnost svih ljudi kao pojedinaca u ostvarivanju njihovih
ljudskih i građanskih prava i sloboda, na drugoj strani .pouke za
budućnost. I godinama promatram i ne mogu se čudom načuditi da,
dok jednovremeno i uporno provodimo daytonski koncept (što nije
sporno), ne izdvojimo skupinu eksperata koja bi pod pokroviteljstvom
međunarodne zajednice pripremila novi.
3.
Preporuke
o tomu što ne bi trebalo činiti
Prije
nego iznesem ideje o tome o čemu ja osobno vidim mogućnost za
uspostavu Bosne i Hercegovine kao sigurne, samoodržive i
prosperitetne države, prvo za sve njezine građane, a onda i za tri
njezina konstitutivna naroda, želio bih prvo ukazati na neke, po
mom mišljenju pogrešne poteze, i dati neke blage i nadam se
korisne preporuke o tome što ne bi trebalo činiti.
Prvo,
izvucimo pouke iz nedavne povijesti kao učiteljice života i ne
pravimo unitarističku ni centralističku državu Bosnu i
Hercegovinu, ali također ne dozvolimo njezinu disoluciju i podjelu,
jer je očito da je interes međunarodne zajednice održati
cjelovitu BiH, u njezinim vanjskim granicama i s nespornim međunarodno
priznatim državnim kontinuitetom. Ovo iz razloga što se zbog
pretjerane centralizacije i dominacije najvećeg naroda nad ostalim
dogodio raspad bivše zajedničke države, koja se zvala SFRJ.
Drugo, ne namećimo građanima i narodima BiH političko rješenje,
koje bi predstavljalo volju samo međunarodne zajednice ili volju
samo jednog njezinog naroda, već respektirajmo i političku volju
svih građana i svih naroda BiH, za koje je Ustavi pisan. Treće, ne
pravimo u Bosni i Hercegovini uvjetno zajedništvo s ugrožavanjem,
već iskreno i trajno zajedništvo bez ugrožavanja, sa svim
poznatim i priznatim etničkim, građanskim i ljudskim pravima i
slobodama. Četvrto, ne pravimo u Bosni i Hercegovini zajedničku
vojsku po uzoru na bivšu JNA, za koju smo dugo podučavani da je
vojska svih nas i da je jamac sigurnosti svih građana i naroda, da
bi ona u odsudnom povijesnom trenutku postala vojskom samo jednog -
najvećeg naroda, a zatim izvršila agresiju s katastrofalnim
posljedicama. Ukoliko vojska, doktrinarno, teorijski i
tradicionalno, jeste onaj dio strukture društva koji vrši funkciju
zaštite od vanjske ugroženosti te osigurava integritet i
teritorijalnu cjelovitost države od moguće vanjske opasnosti, i
ako već znademo da je sada Bosna i Hercegovina mnogi više ugrožena
iznutra nego izvana, onda se pri ustroju vojske treba o svim tim
momentima i specifičnostima voditi računa. Peto, ne zavaravajmo se
iluzijom da se tzv. dogradnjom Daytona, ili njegovom tzv. tihom
revizijom, mogu riješiti krupni problemi koje danas svi uočavamo.
Ustavno pravni koncept na kojem bi se mogla graditi sigurna budućnost
cjelovite, samoodržive, stabilne, i po mjeri građana i naroda BiH
uređene države, za koju se ja zalažem, ne može se riješiti
dogradnja, a pogotovo ne raznim tumačenjima, odlukama Ustavnog suda
ili usuglašavanjima ustava županija s entitetskim, a ovih s
Ustavom Bosne i Hercegovine. Šesto, ne računajmo s tim da na današnjem
seminaru možemo riješiti sva tako važna i krupna pitanja koja su
istaknuta i postavljena kao ciljevi u materijama koje smo od
organizatora dobili. Po mom osobnom mišljenju tamo je postavljeno
šest toliko krupnih ciljeva za koje bi bilo potrebno isto toliko
znanstvenih simpoziuma, da bi takva pitanja bila temeljito promišljena,
razmotrena i usuglašena na jednom ovakvom skupu. Osobno mislim da
su za današnji skup postavljeni preširoki i preozbiljni ciljevi, o
i suviše ozbiljnim pitanjima koja se tiču Ustava i državnih
dimenzija sigurnosti, da bismo ih u dva - tri dana svestrano
razmotrili i oformili zajedničke stavove, makar oni ne bili
obvezujući. Sedmo, ne dozvolimo da nas različita shvaćanja određenih
pojmova, terminoloških nesporazuma stalno blokiraju u međusobnom
razumijevanu, jer je razumijevanje najvažnija pretpostavka za
sporazum, kao što je nalaženje sporazuma važna pretpostavka za međusobno
povjerenje, a ovo za uspješnu praktično - političku djelatnost.
Osobno smatram da postoje vrlo različita, a često i vrlo pogrešna,
terminološka shvaćanja i tumačenja mnogih pojmova, a osobito uočavam
česte nesporazume oko toga što predstavnici međunarodne zajednice
misle kada koriste pojmove: globalizam, univerzalizam, civilno društvo,
multietničko društvo, reintegracija BiH i slično? Smatram da bi
bilo vrlo korisno kada bismo se oko toga sporazumjeli i time
otklonili mnoge uzroke svakodnevnih razmimoilaženja.
4.
.Što
bi u Bosni ! Hercegovini trebalo činiti?
Od
Daytona do danas u Bosni i Hercegovini je, pod izravnim rukovođenjem
međunarodne zajednice, učinjeno mnogo korisnih i dobrih stvari.
Ali, sve to ipak nije bilo dovoljno da se ona učini stabilnom i
samoodrživom zajednicom, koja bi mogla uspješno funkcionirati bez
strane pomoći. Veliko je pitanje kada će to biti moguće i jeli
Daytonski ustav za BiH dao ustavno pravni koncept koji bi
predstavljao dugoročno političko rješenje. Mnogi misle da nije,
pa se na političkoj sceni javljaju sve otvoreniji zahtjevi za
revidiranjem Daytona i iznalaženjem novog ustavno pravnog koncepta
i političkog rješenja za Bosnu i Hercegovinu. Ukoliko doista i
iskreno želimo dugoročno stabilizirati državu Bosnu i
Hercegovinu, iznutra i izvana, i time eliminirati jedno od najvećih
žarišta na Balkanu i neuralgičnih točaka u Europi, onda bi pod
izravnim rukovođenjem međunarodne zajednice, po mom osobnom mišljenju
trebalo učiniti slijedeće:
1.
Uporno i istrajno činiti i učiniti sve da se Dayton
dosljedno implementira, u cjelini i u svim njegovim elementima, i ne
dozvoliti da se sve njegove pozitivne tekovine i vrednote istope i
obezvrijede raznim tumačenjima i nedovoljno promišljenim
parcijalnim odlukama. Ustav se ne može mijenjati odlukama
Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, kao što to neki ovdje
na ovom seminaru eksplicite zagovaraju, već samo ustavnim
amandmanima u propisanoj ustavnoj proceduri On se ne može mijenjati
ni odlukama Ustavnog suda, jer je njegova ključna uloga upravo da
štiti Ustav i ustavnost, a ne da ga mijenja. To se pogotovo ne može
činiti raznim tumačenjima ustava, koje vrlo često pokušavaju
davati razne stručne, ali i nestručne, kompetentne, ali i
nekomponentne ustanove i pojedinci. Zato, ne mijenjajmo Dayton dok
ne vidimo što to ratovima napaćenim građanima i narodima možemo
ponudih; kao dugoročno ustavno političko rješenje i nadu za
bolju i sretniju budućnost.
2.
Dok uporno i dosljedno
provodimo Dayton, izdvojimo skupinu domaćih stručnjaka iz sva tri
naroda koja će, zajedno sa stručnjacima međunarodne zajednice, u
miru, promišljeno i bez žurbe, pripremiti novi Ustav Bosne i
Hercegovine, po mjeri svih građana i sva tri konstitutivna naroda.
Ustav, kojim bismo riješili ključno pitanje svih pitanja i ključni
uzrok svih nepovjerenja i sukoba, a to je s jedne strane, nacionalno
pitanje, a s druge pitanje ljudskih prava i ~ građanskih sloboda.
Bosna i Hercegovina ne može se izgraditi kao stabilna i samoodrživa
država, bez rješenja ovog najvažnijeg političkog pitanja. To rješenje
ne treba tražiti u krajnje nacionalističkim i međusobno
suprotstavljenim konceptima, od kojih su podjednako politički
neprihvatljivi, onaj separatistički koji bi vodio podjeli, kao i
onaj unitarističko-centralističko koji bi vodio stvaranju države
po uzoru na prethodnu, a koja se raspala upravo zbog neriješenog
nacionalnog pitanja i uporne težnje za unitarizacijom i
centralizacijom vlasti. Moje je razmišljanje negdje na optimalnoj
sredini između ova dva krajnja, međusobno isključiva i duboko
suprotstavljena koncepta, na kojima svoje plodno tlo nalaze isto
toliko suprotstavljeni ekstremni nacionalizmi.
3.
Zamijenimo postojeći koncept
asimetrične države s nefunkcionalnim političkim sustavom, novim
simetričnim i funkcionalnim, koji će, za razliku od postojećeg,
koji ja vidim kao sustav blokada, biti sposoban uspostaviti poželjan
odnos između javne vlasti na jednoj, i društva, na drugoj strani.
4.
Tek kada ekspertna skupina na
znanstvenim osnovama i stručnim iskustvima pripremi novi ustav, ako
treba i u više varijanti, obavimo o tome javnu raspravu, a ona
varijanta ustavnog rješenja koja u toj demokratskoj raspravi bude
ocijenjena najboljom, neka se o njoj donese odluka i pokrene
procedura donošenja novog Ustava. Zakažimo referendum na kojem će
se svi građani BiH izjasniti i odlučiti o prijedlogu novog Ustava,
i to na dva načina:
-
prvi, kao građani koji su državljani BiH, bez
obzira na etničku pripadnost
-
drugi, kao građani pripadnici svatko svog naroda
U tomu ja vidim mogućnost iznalaženja ustavno-pravog i
političkog rješenja za Bosnu i Hercegovinu, na kojem bi ona bila
iznutra stabilizirana, sigurna i samoodrživa, te tako pripremljena
za euro atlantske
integracije.
5.
Kroz realizaciju projekata u okvirima Pakta o stabilnosti BiH
se može učiniti i izvana potpuno stabilnom i sigurnom državom, pa
pitanje uređenja i funkcioniranja vojske i drugih faktora
sigurnosti treba primarno promatrati u tom kontekstu.
Dame
i gospodo,
Bosna i Hercegovina je toliko složena država: etnički,
konfesionalno, politički, povijesno i na druge načine, da slobodno
možemo kazati: BiH je
enigma. Ona je velika nepoznanica za sve nas koji smo u njoj
rođeni i živimo, a pogotovo za vas koji ste iz jednog drugog,
razvijenog, civiliziranog i demokratiziranog društva došli pomoći
nama. .Ja sam zbog toga duboko uvjeren i svjestan činjenice da
jednostavnog političkog rješenja za tako složenu državu naprosto
nema. Pa ipak, ja sam optimist i mislim da se do odgovarajućeg, po
sve nas prihvatljivog ustavno pravnog i političkog rješenja ipak
može doći. Istina, za to će trebati mnogo političke volje,
znanja, napora, mudrosti, strpljenja i vremena. Duboko sam uvjeren
da vrijedi pokušati na tome ustrajati, te da se uz angažman domaće
i strane znanosti može naći put za izvjesniju perspektivu i dobro
svih građana i naroda Bosne i Hercegovine, ali također i za budućnost
i stabilnost Balkana
i Europe.
Hvala lijepa!
|
referendum.8k.com
PRENOSIMO
INTERVIJU